Iskreno moram reći da kao i u mnogim svjetskim religijama, stav prema homoseksualnim osobama nije jedinstven među članovima ISKCON–a, što ovu temu čini manje ili više kontroverznom. Ovdje iznosim stavove većine članova ISKCON–a.
ISKCON više nije mala duhovna porodica iz kasnih 60’–tih, već se pretvorio u duhovni pokret svjetskih razmjera; pokret koji ima značajan utjecaj na tijekove modernog svjetovnog društva. I baš kao što je osnivač acarya A.C. Bhaktivedanta Swami predvidio i zamislio – od ISKCON–a se očekuje da pruži dobrodošlicu svim iskrenim ljudima koji su ozbiljni u pogledu napretka u duhovnom životu, slijedeći proces bhakti–yoge. ISKCON–ovi korijeni u tradiciji duboke vedske filozofije, duhovne (vaišnavske) vrijednosti i kultura – privlače široki spektar ljudi različitih razina obrazovanja, kulturnih pozadina, rasa, i naravno – različitih seksualnih orijentacija.
Od samog početka Hare Krišna pokreta, pa sve do današnjeg dana, izvjestan broj homoseksualnih ljudi je davao i još uvijek daje svoje dragocjene duhovne priloge slijedeći učenja Šrila Prabhupada. Kao vjerodostojni Krišnin predstavnik, Šrila Prabhupada je znao da napredak do duhovnog savršenstva ne može biti ograničen nečijom seksualnom orijentacijom, što znači da heteroseksualne osobe ne drže monopol nad postizanjem duhovnog savršenstva slijeđenjem discipline bhakti–yoge. Ono što je od suštinske važnosti za brz napredak u duhovnom životu je čvrsta želja i iskrenost za striktnim slijeđenjem duhovnih standarda bhakti–yoge (bez obzira na nečiju seksualnu orijentaciju).
Iako Šrila Prabhupada nije pravio razlike među ljudima (naročito svojim učenicima) na temelju seksualne orijentacije, jer ih je vidio kao duhovne duše privremeno zatočene u materijalnim tijelima – ipak, nije pravio kompromise sa duhovnim standardima vedske i vaišnavske tradicije, te je često puta bio vrlo direktan u pogledu kritiziranja određenih nemoralnih i grješnih aktivnosti (naročito vjenčavanja homoseksualnih parova u crkvama). S tim u vezi, postoji dobra i ‘loša’ vijest za homoseksualne osobe koje žele postati vaišnave u okviru ISKCON–a.
Prvo ‘loša’ vijest: Vedska/vaišnavska tradicija ne odobrava homoseksualne brakove, što znači da homoseksualni parovi ne mogu doći u Krišnin hram da bi imali vedsko vjenčanje. (A sada nekoliko dobrih vijesti): Međutim, u slučaju da postoje (vjenčani ili nevjenčani) homoseksualni parovi koji su zainteresirani za vaišnavsku filozofiju – oni su dobrodošli na hramske i javne ISKCON–ove programe, a njihovi duhovni prilozi u obliku neke praktične službe biti će sa zahvalnošću prihvaćeni. Takvim parovima neće biti dozvoljeno da žive u okviru hramske zajednice, ali će biti ohrabrivani da svoj duhovni život prakticiraju kod kuće. Drugim riječima, baš kao što postoji veliki broj heteroseksualnih parova koji prakticiraju svoj život kod kuće, radije nego li da žive u hramu – homoseksualni parovi također mogu imati svoj kućni oltar i koliko je god moguće više, slijediti duhovne standarde bhakti–yoge. Što se tiče homoseksualnih vaišnava pojedinaca (koji nemaju partnera) i koji su ozbiljno zainteresirani za striktno slijeđenje hramskih standarda i duhovnih načela – njima je dozvoljeno da žive u hramu ukoliko im mogućnosti hrama mogu osigurati privatnu sobu.
U krajnjoj liniji, nije bitno kakvu seksualnu orijentaciju neki vaišnava ima – bitno je striktno slijeđenje duhovnih standarda, što između ostalog uključuje i pridržavanje četiri regulativna načela (već spomenutih u odgovoru na pitanje 7). Da bi netko postao kvalificiran za povratak u duhovni svijet, takva osoba mora nadići razinu materijalnog poistovjećivanja, što uključuje ne samo pripadnost određenoj nacionalnosti i spolu, nego i seksualnoj orijentaciji. Konačno, izrazi ‘homoseksualan’ i ‘heteroseksualan’, odnose se samo na materijalna tijela i materijalnu svjesnost, ali mi nismo materijalna bića – već duhovne duše. Takve materijalne dualnosti ne postoje na duhovnoj razini.
Duhovni napredak u procesu bhakti–yoge je postupan, što znači da je nerealno od nekoga očekivati da preko noći odbaci svoje materijalne vezanosti i grješne aktivnosti (bez obzira na spol i seksualnu orijentaciju). Pažljivim slijeđenjem Krišninih uputstava, koja su prezentirana u knjigama Šrila Prabhupada – svaki iskreni vaišnava će vremenom doći na zadovoljavajuću razinu duhovnog napretka – na razinu koja nadilazi materijalne dualnosti i lažna poistovjećivanja.