Vezanost za osjetilno uživanje je najdeblja spona koja nas drži čvrsto prikovanima u svijetu iluzornih zadovoljstava. Krišna ne kaže da je seks zabranjen, ali poručuje da treba biti reguliran i ograničen isključivo na začinjanje djece sa vlastitom ženom. Sve ostale seksualne akrobacije i avanture su nepovoljne za one koji su zainteresirani za konačno napuštanje materijalnog svijeta i povratak u duhovni svijet. Vjerojatno se pitate: “Pa što je to tako loše u seksu? Seks je prirodan.” Seks je prirodan, ali je isto tako rađanje djece prirodna posljedica seksa. To je zapravo osnovna svrha spolnog života. Isto tako je prirodno da roditelji vode brigu o svom potomstvu. Grješan seks je ograničen na osjetilno uživanje i odbacivanje odgovornosti koje su prirodna posljedica tog uživanja. Kontracepcijska sredstva nisu prirodni plodovi dani od Boga. Kondomi ne rastu na drvetu. Izmislili su ih ljudi sa ciljem da osjetilno uživaju i izbjegnu odgovornost brige o djeci koja bi inače bila prirodna posljedica takvog uživanja.

Međutim, realnost je da se neželjena djeca ipak rađaju. Razloga ima nekoliko: Silovanja, seks nakon uzimanja narkotika i alkohola, kontracepcijska sredstva zakažu, itd. Na žalost, kada se nešto od toga dogodi, mnogi ljudi pribjegavaju vršenju abortusa, čedomorstvu ili u boljem slučaju – ostavljanju djece u sirotištima.

Nekontrolirana požuda je jedna od najmoćnijih sila u materijalnom svijetu. Može otići tako daleko da neke ljude napravi perverznjacima i seksualnim manijacima najgorih vrsta. Takvi ljudi krše sve moguće norme etičkog ponašanja. Postoje razni načini na koje se nekontrolirana požuda manifestira: preljuba, prostitucija, različiti oblici masturbacije, silovanja (tu možemo ubrojiti i incest), seks sa životinjama, seks sa leševima, itd.

Mnogi ljudi su spremni učiniti svašta samo da bi nadražili žlijezde na genitalijama i doživjeli kulminaciju koja traje tek vrlo kratko vrijeme. Posljedice mogu biti katastrofalne kako na individualnom tako i na kolektivnom planu. Rekordno najveći broj ljudi je poginuo u povijesnim ratovima koji su se vodili zbog jedne jedine žene. Neki luđak sa dobro naoružanom vojskom, nije mogao obuzdati svoje nagone, pa je poželio upravo tu jednu ženu. Primjeri su: Trojanski Rat, Rat na Lanki (opisan u epu Ramayana) i Rat na Kurukšetri (opisan u epu Mahabharata).

Ako bi seks zaista bio ono što ljude uistinu može učiniti sretnima, onda bi prostitutke bile najsretnije osobe na svijetu. Jesu li? Osim što je nezakoniti seks uzrok mnogih drugih grješnih aktivnosti, on čvrsto veže uživaoca za instrument koji omogućuje osjetilno uživanje – materijalno tijelo. Osoba vezana za materijalno tijelo, živi u dubokoj iluziji poistovjećujući se sa njime, dok u realnosti, naše pravo jastvo, tj. duhovna duša, nema nikakve veze sa time.

Želja za seksualnim uživanjem stvara karmu koja omogućuje osobi (primorava je) da se ponovo rodi u materijalnom tijelu kako bi mogla ispuniti svoje želje. Ta želja može milijunima godina držati uvjetovanu dušu u ciklusu rađanja i smrti, primoravajući je da se svaki puta poistovjećuje sa tijelom i na taj način je drži udaljenom od vječne, duhovne realnosti.

Međutim, nije baš sve tako crno. Proces bhakti–yoge koji uključuje prakticiranje meditacije na Hare Krišna maha–mantru (Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare), je moćan duhovni proces koji donosi dobrobit i duhovni napredak čak i onima koji su još uvijek jako vezani za seksualno uživanje. Ali u tom slučaju duhovni napredak je sporiji. Budući da je bhakti–yoga postupan proces, on omogućuje ljudima da tijekom vremena smanje svoje materijalne aktivnosti i vezanosti, te da ih konačno jednoga dana u potpunosti odbace.

Oni vaišnave koji su potpuno apsorbirani u proces bhakti–yoge (što uključuje čitanje vaišnavske literature, vršenje službe i slijeđenje duhovnih standarda) – nemaju problema što se tiče kontrole spolnih nagona (život u celibatu). Takvi vaišnave doživljavaju duhovnu sreću koja je daleko superiornija od privremenih zadovoljstava materijalnog svijeta (koja kulminiraju u seksualnom životu). Što je uopće sreća? Vede daju vrlo interesantnu definiciju: Sreća je privremeno odsustvo nesreće. Da objasnim; pored rođenja, bolesti, starosti i smrti, postoje još tri vrste nesreće koje doživljavamo između rođenja i smrti. One se nazivaju: 1) adibautika–kleša (nesreće koje proističu od drugih živih bića). Npr. sve od ugriza komarca pa do ratnih strahota. 2) adidaivika–kleša (nesreće koje su uzrokovane elementarnim nepogodama materijalne prirode), kao npr. suše, poplave, potresi, prekomjerne vrućine, hladnoće, itd. 3) adyatmika–kleša (nesreće uzrokovane vlastitim umom i tijelom), kao npr. (umom): Depresije, emotivni stresovi (kada nam umre netko drag), fobije, itd; (Tijelom): Kao npr. muke koje proživljavamo zbog raznih bolesti vlastitog tijela. Dakle, srećom se nazivaju oni trenuci kada ne patimo niti od jedne gore navedenih nesreća.

Ali, budući je to tako rijetko, ljudi onda posežu za nekim sadržajima koji će im odvratiti pažnju od nesreće; npr. filmovi, sportski događaji, razne igre, prekomjerne seksualne aktivnosti, pa sve do alkoholizma i konzumiranja droga. Ova posljednja dva ‘rješenja’ gora su od samih početnih problema. Kada se netko odluči za njih, upada u začarani krug neprestane mizerije. Sreća koja dolazi izvana, od osjetilnih objekata, vrlo ja privremena i treperava; dok je za razliku od nje, duhovna sreća potpuno intenzivna i neprestana. Možemo reći i ovako – materijalna sreća dolazi uglavnom izvana, a duhovna sreća je ona koja se pojavljuje ‘iznutra’, u srcu i neusporedivo je veća od izvanjske sreće koja je uvijek ovisna o objektu sreće. Vede nas uče da je materijalna sreća prolazna, pomiješana sa nesrećom i ograničena.