2. TVOJ STAV PREMA ŽIVOTU
Tvoj doživljaj ovozemaljskog života dokazuje stupanj tvog prosvjetljenja. Naivan i ne prosvijetljen čovjek smatra, da je življenje u ovoj zemaljskoj dimenziji nešto, što zavrjeđuje divljenje i ushićenje. On uživa živjeti ovaj Život. Njega oduševljava sve što mu ovaj život nudi. On vrednuje sve ponude i sve doživljaje ovog života kao velike darove.
Razvojem stupnja prosvjetljenja čovjeku svi darovi ovog svijeta postaju relativni i ponekad jako gorki. On živi samo zato, što mora živjeti, jer „ za samoubojstvo nema hrabrosti.“ Za njega život nije igraonica niti zabavalište, nego samo teška škola u kojoj treba polagati teške ispite, da bismo se kvalificirali, nakon smrti, prijeći u više dimenzije daljnjeg življenja, gdje nema ni rađanja, ni umiranja.
Za ne prosvijetljenoga čovjeka živjeti znači jesti, piti i udovoljavati svojim strastima. Iznad svega za njega je važno, da dobro funkcioniraju hormoni strasti.
On nema drugih problema, ni potreba. Paralelno sa duhovnim i intelektualnim razvojem čovjek osjeća duševnu prazninu I nedostatnost nečega, što ne može definirati. Njegova duša osjeća odsutnost Boga i ona se ne zadovoljava s ničim „ što je manje od Boga.“. Čovjek, tog stupnja svijesti, u dubini svoje duše osjeća se kao dijete u odsutnosti svoje majke. Njegova duša počne čeznuti samo za Bogom. Zadovoljstvo i ushićenje za ovim životom znak je tvoje neprosvjetljenosti. Ti postaješ prosvijetljen tek onda, kad počneš shvaćati da je ovaj život „ javni zahod, gdje se dolazi samo radi potrebe.“
Za praksu i primjenu: Odaberi jedno od Božjih imena: Isus Krist, Emanuel, Jahve, Adonai, Elohim, Melhisedek, Metatron, Mahatma... i izgovori 108 puta na brojanici ili na Prstima ( 108 = 1+0+8 = 9. Ovo je najveći i stvaralački broj svemira, svi slijedeći brojevi su samo kombinacija. Još je veći duhovni profit, ako pjevaš ovo ime. Imenima svetaca doziva se energija nižeg stupnja. Ovo čini šetajući, kad stojiš u redu na kasi, u autobusu, kad voziš auto... Ovim mijenjaš svoje unutarnje stanje i povećavaš vibraciju svoje duše. Mistici i sveti ispovjednici davali su za pokoru: Sto puta izgovoriti:“ Isuse Kriste, smiluj se meni grešniku!“