Odgovor na ovo pitanje može se dati iz dva aspekta – materijalnog i duhovnog. S materijalne točke gledišta, opće je poznato da su žene slabiji (nježniji) spol kojemu je po zakonitostima prirode potrebna zaštita muškarca. Od praiskona, uloga žene je da rađa djecu, brine o njima i mužu, te vodi brigu o kućanskim poslovima. S druge strane, muškarac je taj koji nosi odgovornost za sigurnost i zadovoljenje prirodnih potreba obitelji (prebivalište, hrana, odjeća, zdravstvena zaštita, itd.) Žene ne samo da su tjelesno slabije od muškarca, već i njihovo psihičko ustrojstvo ukazuje na inferiornije psihičke sposobnosti u odnosu na muške.

Znanstvena statistika pokazuje da su se u zadnjih 60 godina prirodne uloge muškarca i žene počele miješati i izjednačavati. Zbog urbaniziranog trenda života u industrijski razvijenim zemljama, žene su često puta prinuđene vršiti dužnosti koje su svojstvene za muškarce. Pa tako danas postoje žene koje su političari, ratnici, uspješne poslovne osobe, itd. Kao sljedbenici vedske kulture, članovi ISKCON–a su pobornici tradicionalne (prirodne) uloge žene; uloge koja se još uvijek održava na snazi uglavnom u društvima azijskih zemalja i bliskog Istoka. U vedskoj kulturi i filozofiji jednostavno nema mjesta za feminizam; međutim, iako vedska tradicija zagovara podređenost žene u odnosu na muškarca, žene u ISKCON–u imaju ravnopravnu važnost u pogledu duhovnih dužnosti te donošenja važnih odluka vezanih za efikasno funkcioniranje našeg duhovnog društva.

Hajde da vidimo što Krišna u Bhagavad–giti osobno izjavljuje o ženama. 1) (Bg.9.32.) “...oni koji uzmu utočište u Meni, iako niže prirode – žene, vaišye i šudre – mogu dostići vrhunsko odredište.” Ovdje Krišna potvrđuje ono što sam prethodno već spomenuo – da su žene prirodno inferiornije u odnosu na muškarce. 2) (Bg.10.34.) “...Među ženama Ja sam slava, dobra sreća, profinjeni govor, dobro pamćenje, inteligencija, postojanost i strpljenje.” U ovom stihu Krišna nabraja odlike za koje smatra da su svojstvene za žene. U manu–samhiti postoji izjava da ne može biti povoljnosti na mjestima gdje nisu zaštićeni brahmane, žene, djeca, stari ljudi i krave. Krišna je stvorio idealni društveni poredak (tzv. varna–ašrama) u kojemu žene uživaju konstantnu zaštitu (od oca, muža, a kasnije i sina). Drugim riječima, u skladu sa vedskom kulturom – dužnost muških članova društva je da zaštite žene od bilo kakvog oblika izrabljivanja (kako tjelesnog, tako i psihičkog). Zbog toga u vedsko vrijeme nije bilo vršenja abortusa; silovanja su bila vrlo rijetka pojava (a prestupnici su bili kažnjavani smrtnom kaznom). Zatim, žene nisu morale raditi teške fizičke poslove ili putovati satima da bi došle do radnog mjesta. Ne; njihovo ‘radno mjesto’ je bilo kod kuće i na taj način su žene bile zadovoljne vršeći svoje prirodne dužnosti koje su odgovarale njihovoj ženskoj prirodi.

Prethodno spomenute razlike između muškaraca i žena postoje samo na materijalnoj razini – ali mi smo duhovna bića. Zbog toga, s duhovne točke gledišta, ne postoji razlika među muškarcima i ženama. Ta razlika postoji samo toliko dugo dok su duhovne duše uvjetovane zakonima materijalne energije u ovom svijetu. Duhovna duša uvjetovana materijalnom energijom i utamničena u određenoj vrsti tijela – sićušna je kao 1/10.000–ti dio vrha vlasi kose. Kao takva, ona je kao sjemenka koja se razvija u svoj vječni, izvorni oblik tek kada se vrati u duhovni svijet. A tamo u duhovnom svijetu, stanovnici su naravno muški i ženski. Može se često puta dogoditi da netko tko je u svom izvornom duhovnom tijelu muškarac – trenutno u materijalnom svijetu bude zatočen u žensko tijelo. U duhovnom svijetu, našem izvornom prebivalištu – upravo žene su slavljene kao najpovjerljiviji pratioci Krišne, zbog svoje nesebične, ogromne ljubavi prema Njemu. Te žene se nazivaju gopije.

Ženama u Hare Krišna pokretu je dozvoljeno da budu duhovni vođe ukoliko su kvalificirane za takve odgovornosti. O toj temi pročitajte više u odgovoru na pitanje 18. Neki ljudi nam predbacuju kako smatramo da su

žene manje inteligentne. U skladu sa vedskom i vaišnavskom filozofijom, inteligencija znači sposobnost pravljenja razlike između materije i duha, privremenog i vječnog, iluzije i istine. Na osnovu ove definicije, inteligentni ljudi (bez obzira na spol) su oni koji se ne poistovjećuju s materijalnim tijelom, već djeluju na razini svog duhovnog identiteta, vršeći dužnosti koje su propisane dharmom (vječnim Božjim zakonima).

Žene koje se bore za feminizam, ravnopravnost sa muškarcima ili čak dominaciju nad njima - su žene koje nikada nisu iskusile što zaista znači biti zaštićen od strane muškarca. Najvjerojatnije su tijekom svog života imale loša iskustva sa muškarcima papučarima, emocionalnim slabićima, šovinistima, macho tipovima koji su ih izrabljivali, siledžijama, itd. Jednostavno nisu osjetile potpunu emocionalnu, materijalnu i duhovnu zaštitu kompetentnog (odgovornog) muškarca - što je u skladu sa vedskom kulturom - pravo svake žene. Istini za volju, takvih muškaraca je sve manje, jer većina postanu žrtve hedonizma i bezbožnosti. Zbog toga nije niti čudo što se ideja feminizma pojavila kao reakcija na to što je ženama uskraćeno ono što im po prirodi pripada.