11) Koji su vaši izvori financijskih sredstava?

 Hare Krišna pokret (ISKCON) je neprofitabilna duhovna institucija, što znači da se financijska sredstva koriste isključivo u svrhu promidžbe duhovnosti i vedske kulture. Ta promidžba uključuje: Građenje i održavanje Krišninih hramova, proizvodnju i distribuciju duhovne literature, organiziranje festivala i ostalih javnih nastupa, proizvodnju i distribuciju produhovljene vegetarijanske hrane, itd. Postoje 4 osnovna izvora iz kojih ISKCON podmiruje financijske potrebe za svoje aktivnosti.

1) Prodaja duhovne literature (uglavnom knjige koje je napisao A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

2) Prodaja parafernalije (audio i DVD diskovi, kalendari, mirisni štapići, naljepnice, itd.)

3) Vegetarijanski restorani i

4) Donacije zaposlenih članova ISKCON–a i ostalih simpatizera kao što je bio Mr. George Harrison, slavni član Beatles–a.

ISKCON se sastoji većinom od obiteljskih članova koji su zaposleni u skladu sa svojom profesijom. Pa tako većina tih članova održava svoje porodice radeći kao liječnik, pekar, automehaničar, pjevač, učitelj, advokat, poljoprivrednik, itd. Vaišnave mogu raditi bilo koje poslove koji ne dovode u pitanje kršenje četiri regulativna načela. Zbog toga vaišnave nikada ne rade kao mesari, znanstvenici koji rade pokuse na životinjama ili medicinsko osoblje koje vrši abortuse.

U velikim religijskim tradicijama (kršćanstvo, judaizam, islam, itd.) postoji tek mali broj aktivnih monaha koji žive u manastirima, crkvama, sinagogama, džamijama, itd. Velika većina pripadnika dotične religije, koji su radni ljudi iz kongregacije – financijski osiguravaju potrebe posvećene manjine (monaha i časnih sestara) te brinu za održavanje sakralnih objekata. Na sličan način i u Hare Krišna pokretu – većina sljedbenika su članovi kongregacije (radni ljudi i studenti) koji svoj duhovni život prakticiraju uglavnom kod kuće i daju svoje financijske priloge i druge vrste usluga (službe) u skladu sa svojim mogućnostima i sposobnostima. Želio bih naglasiti da su svi prilozi isključivo dobrovoljnog karaktera, te da ne postoji iznuđivanje novčanih sredstava od kongregacijskih članova.

 

12) Je li je neophodno napustiti sve i živjeti u hramu?

Ovdje možemo govoriti o dvije teme – o ‘napuštanju svega’ i o ‘životu u hramu’. Krišna ne primorava nikoga da napusti ništa jer poštuje našu individualnost i pravo slobodne volje. Duhovni život je stvar dobrovoljnog izbora. Ali ipak, onima koji su ozbiljno odlučili da postignu savršenstvo ljudskog oblika života prakticirajući bhakti–yogu – On dobronamjerno poručuje da odbace sve grješne aktivnosti i sve objekte (predmete) koji su vezani uz takve aktivnosti. U krajnjoj liniji, poručuje nam da odbacimo sve svoje vezanosti za materijalni svijet. Naravno, to ne znači da ne možemo ništa posjedovati. Nije bitno koliko materijalnih dobara netko posjeduje, već je bitno u koju svrhu i sa kakvim stanjem svjesnosti ih koristi. Vedska povijest je puna primjera kraljeva (tzv. radžarišija) koji su bili izuzetno duhovno napredni i nisu bili materijalno vezani za svoja ogromna bogatstva.

Ako je netko zainteresiran da postane član Hare Krišna pokreta, od njega se ne očekuje da napusti svoj posao, tj. izvor prihoda (ukoliko taj izvor prihoda nije vezan za grješne aktivnosti kao npr. biti mesar). Međutim, postoje mnogi predmeti koji nisu nužno vezani za grješne aktivnosti, ali ih je povoljno odbaciti (prodati ili dati nekome) jer stvaraju nepotrebne vezanosti koje su prepreka na putu duhovnog života. Kao primjere tu mogu navesti televizor, razni znanstveni ili modni magazini, bezvrijedne knjige, CD diskovi sa ne–duhovnom glazbom, itd. Međutim, važno je istaći da ne postoji službeni zahtjev da se takve stvari odbace. I opet, to je stvar osobnog izbora. Iskustvo pokazuje da se manje napredni članovi pokreta teže odvajaju od takvih predmeta (nepotrebnih za napredak u duhovnom životu), ali kada tijekom vremena dođu na određenu razinu duhovnog napretka – onda se lako odvoje od njih.

Što se tiče življenja u hramu, o tome sam već nešto napisao u odgovoru na pitanje 11. Ovdje mogu dati proširenije objašnjenje. Postoje dvije glavne vrste zajednice. 1) Hram, koji se uglavnom nalazi u urbanoj sredini – ima za cilj omogućiti što većem broju ljudi da dođu vidjeti Božanstva, porazgovarati sa članovima zajednice, čuti lekcije o bhakti–yogi i vedskoj kulturi, kupiti koju knjigu, napraviti neku službu za Krišnu, itd. Glavni dio hrama je oltar na kome se nalaze Božanstva (ili slika Božanstava). U hramu postoje odvojene prostorije za život muških članova (brahmacari–ašram) i ženskih članova hrama (brahmacarini–ašram). U pravilu, bračni parovi (pogotovo sa djecom) ne žive zajedno u hramskoj zgradi, ali ima ponekih izuzetaka.

2) Farma (ruralna zajednica) služi kao seoska komuna za zajednički život vaišnavskih porodica. Farma također ima hram sa Božanstvima, ali za razliku od hramske zajednice u urbanoj sredini – obiteljski ljudi imaju svoje kuće u okolini hrama ili plaćaju stanarinu za iznajmljivanje kuća koje službeno pripadaju Božanstvima i ISKCON–u. Drugim riječima, novac od prikupljene stanarine koristi se za održavanje Božanstava. Na nekima od naših farmi djeluju škole za djecu, tzv. gurukule.

U hramsku zajednicu ne može doći živjeti baš svaki član pokreta koji bi htio. Ta mogućnost ostaje otvorena samo za one koji su spremni striktno slijediti četiri načela reguliranog života, slijediti svakodnevne hramske programe i dobrovoljno vršiti neku službu u skladu sa svojim kvalifikacijama i psiho–fizičkim mogućnostima. Članovi hramske zajednice moraju biti spremni svoj život podrediti službama i potrebama propovijedanja (obrazovanja što većeg broja ljudi o različitim aspektima znanosti o Krišni). Za razliku od hramske zajednice koja je prvenstveno usmjerena na širenje misije (tzv. sankirtana misije) – zajednice na farmama su uglavnom usmjerene na zdrav duhovni razvoj vaišnavskih obitelji, odgoju (obrazovanju) djece, proizvodnju vlastite hrane (poljoprivreda i mljekarstvo). To je također način propovijedanja kroz koji članovi zajednice ostalom stanovništvu praktično pokazuju dobrobiti od jednostavnog (zdravog) življenja i visokog (duhovnog) razmišljanja.

Naravno, najveći broj članova Hare Krišna pokreta živi kod svoje kuće (koja je u idealnim uvjetima pretvorena u privatni hram). Mnogi kućedomaćini imaju svoj oltar i slijede standarde hramske zajednice. Takvi članovi pokreta, koji ne žive niti u hramu, niti na farmi, već kod svoje kuće – nazivaju se članovi kongregacije. Važno je napomenuti da nije važno gdje tko živi, već je važno sa kakvom iskrenošću i kakvim standardima prakticira duhovni život bhakti–yoge.