Ne znam kako započeti ovaj tekst ... i već po ko zna koji put ... brišem početne riječi ...

Možda zato što bi najviše odgovaralo da ga započnem sa «znaš li ...» ,al onda bih kopirala ... tebe ... A tebe je teško ... kopirati ...

Znam ,mnogi će pročitavši ovo što pišem ,reči da su sve ove moje riječi ispisane za tebe, ovakve kakve jesu ,zbog moje ... zaljubljenosti ... i da zbog toga vidim samo ono ... lijepo ...

Reći će ... da je zaljubljenost ... prolazna ... i da bi trebala obratiti pažnju na svaki detalj ... na svaki potez ... a ne znaju , da sam te upravo zbog svakog detalja i svakog tvog učinjenog poteza ... upravo ovako i zavoljela ...

 

Ali ,oni ionako nisu dio ove priče ...

Oni nisu dio ... nas ... i nije ni važno što ne znaju ...

Ali  ... znaš li ti?

O da, znam da znaš ...

 

Znam da znaš koliko sam ,još od samog početka uživala u onom tvom šarmantnom načinu ... da me ... svojim pričama ... nasmiješ ...

I znam da znaš ... kako mi je lijepo kad dijelimo ... osmjehe ...

 

               

 

Znam da znaš ... da mi je svaki tvoj dodir donio ... neki novi ... meni do tad ... nepoznati slatki drhtaj ...

I da sam u svakom našem susretu ... pronašla po jedan novi razlog da te ... još više ... zavolim ...

Znam da znaš ... kako  mi je lijepo kad jedno drugome ... dajemo ... sebe ...

 

               

 

Znam da znaš ... kako me svaki put uspiješ ... utješiti ... umiriti ... čak i onda kad dođem do samog ruba ... i ne znam kuda i kako dalje ...

I znam da znaš ... da mi je dovoljno ... samo da se uvučem ispod tvog ramena ... pa da mi duša osjeti ... onaj ... njoj tako potreban ... mir ...

 

                 

 

Ali ... ima ono nešto što te htjedoh upitati ... još na samom početku ovog teksta ...

Ono nešto ... što ne znam , da li znaš ...

A ide ovako ...

 

Znaš li da sa mnom ... uz sve one radosne trenutke,uz sve one osmjehe što ih dijelimo ...

Uz sve one nježne i neopisivo strasne dodire ... uz sve one naše razgovore ... priče i riječi što mi donesu... mir ... i ljepotu ...

Uz sve to ... znaš li da sa mnom možeš podijeliti ... još nešto ...

Znaš li da sa mnom možeš podijeliti i ti  ... svoju tugu ...

Znaš li ...

I iako možda nemam onih riječi ,niti bilo čega drugog ... što bi pomoglo  da odagna ... bol ... i onaj osjećaj praznine ... što ga ... tuga stvori ...

Možda bi ipak ... kad bi ... samo u  tišini  ... pomilovala tvoju kosu ... zagrlila te ... u trenutku kad bol dosegne vrhunac ... možda bi ipak ... barem na trenutak bilo ... lakše ...

Možda bi tada usnuo ... prije ...

 

                      

         

 

I zato ... želim da znaš ... da pored svega što sa mnom dijeliš ... i ... svoju tugu ... sa mnom podijeliti možeš ...

Želim da znaš ... da sam ... tu ... za tebe ...