Večeras ću ti samo ,par riječi napisati ...

Samo par riječi ... tek toliko ... da ... uspijem osjetiti ...kako ti onaj slatki osmjeh ... poigrava u kutu usana ... dok po ko zna koji put čitaš ... ove moje nespretno posložene riječi ....

Tek toliko da ... po ko zna koji put opišem ... ljubav...

Tek toliko da ti ... po ko zna koji put kažem ... koliko mi ... nedostaješ ...

             

                  

 

A kako mi i ne bi nedostajao ...

Kako kad mi onako ... polako ...meko ... poput nježnog dodira  leptira ... dotićeš ...  kožu ...

Kako kad ...vrhovima prstiju ... tapkaš ... dodirujući me ... kao da ne želiš preskoćiti niti jednu notu ....niti  jedan milimetar ... mene ... moga tijela ... pa poput vrhunskog pijaniste ... mekoćom svojih prstiju  ... stvaraš neku nepredvidivu ,ali uvijek rado slušanu melodiju ...

I...upravo  zbog ... svoje spretnosti što je u prstima imaš ... samo malo početnih nota je potrebno da se ta melodija uvuće i u onaj najskriveniji kutak mene ...

Da u meni nađe ona neka mjesta , za koja nisam ni znala ,da se notama mogu dodirnuti ...  i s tim dodirima ... mojoj  lutajućoj  duši pokazati ... kako je lijepo ,nekom ,zaista i u potpunosti ... pripadati ...

 

                  

 

Eto ... samo ovih par riječi ... večeras ću ostaviti tebi ...

Samo ovih par riječi ... tek toliko da ti kažem ... da te ... volim ...