Umiru li sjećanja s vremenom
što prolazi kroz nas,
prestaje li bol s godinama,
sa zrelim mirisima kože
odlaze li prošli padovi
i gubitak nekadašnjih odraza sreće...
sa novim ljetima i zimama,
proljećima i jesenima...
Kao da stojim na obronku života,
završetku putovanja...
u jezeru što krije stvarnost iz mene...
kao da vidim sjenu svog bića
kako mi ukazuje skrivene misli.
Opet sam isti putnik bez pravca,
što te traži u mirisu lipe,
ni koraka se nisam odmakla od tebe...
a vrijeme je da pođem.