Ne tuguj u sebi moja sanjalice,
ne skrivaj sjetu iza površnih riječi,
vedrinu iskuj novim poglavljem
i osmjehni se sigurno.
Sačuvala sam mjesto u sebi,
čvrstu odaju da te sklonim;
jednom kad mi naiđeš.
Nije kraj u svakom završetku,
nije rastanak u svakom odlasku,
postoje djelići vremena u nama
što nitko ne vidi,
što nitko ne uzima.
Ne spavaj sanjalice moja,
podigni kapak umoran od bijega,
osjeti proljeće u mojoj kosi;
ukradi me ponovo...
jednom kad mi naiđeš.