Prvo mi smo sasvim zadovoljni, ništa drugo nam nije potrebno, drugo nema budućnosti, jer stvaran trenutak ljubavi je stalan, vječan. Ništa drugo nam nije potrebno, nikakva budućnost, nikakvo sutra.

Drugo Ljubav se događa samo u sadašnjosti.

I treće mi nestajemo, više nas nema, jer ovog trena postoji samo zadovoljstvo. Zato svi mudraci govore ″ako volite ništa vam drugo nije potrebno,″ ljubav je za sve dovoljna. Ljubav vidimo po svuda u prirodi, što je god u društvu dobro, uzvišeno i dostojanstveno ostvarenje je te ljubavi. Što je god u društvu loše, bezbožno je, ili loše usmjeren taj isti osjećaj ljubavi. Osjećaj je isti samo je njegovo očitovanje različito u različitim slučajevima. .

Čak i nauka tvrdi da se uslijed nedostatka ljubavi razvijaju mnoge bolesti, posebno bolesti mentalne prirode. Kad iskusimo duboku ljubav ona onda postaje vodič za duhovno uzdizanje, uništava naš ego i svi osjećaji podjele i ograničenja nestaju, dostižemo razumijevanje Istine.

Stvarna ljubav je sloboda od misli, privida i neznanja. Najsuptilniji aspekt duhovnog učenja je ta Prema neograničena, puna, čista Ljubav. Krug oko te točke služi da se ona ostvari putem duhovnih praksa kao što su razumijevanje prirode uma, princip atme, meditacija, ponavljanje Gospodinovog imena, razgovaranje sa dobrim ljudima, odvraćanje uma od štetnih misli i drugo. Inače same po sebi, sve duhovne prakse nemaju vrijednosti.

U tome da ne znamo tko traži i što želi. Zato je malo čistih religioznih ljudi, većina želi sve osim Boga, jer njihove svakodnevne želje ispunjava vanjski svijet. Tek onda kad naše potrebe krenu s one strane pojavnog svijeta, i kad zatražimo zadovoljstvo unutar sebe, od Boga tek tada imamo i žeđ za njim. Isto tako što više volimo naša ljubav će nam biti sve jasnija i postat će meditativna. Jedan fini kvalitet tišine ulazi u nas, misli nestaju i mi dodirujemo svoju vlastitu dubinu.

Ako je prava? ljubav nas širi u sreći i zadovoljstvu, prava je ona ljubav koja je rođena iz meditacije, a ne iz uma

Prava ljubav je nesebična nije uvjetovana ni vremenom ni prostorom, ni uzrokom bilo kojeg stanja svijesti, tijela, čula i uma.

Vrhovno je jedno jedino, ali se može gledati na više načina.. APSOLUT JE JEDAN, ali kad se izrazi oblici postaju mnogobrojni. Kad se nešto kaže o tome to nije potpuna stvarnost, već djelić . Duhovni tražitelji teže za Cjelovitim iskustvom iako je to moguće izraziti je vrlo teško. Bez obzira dali osjećamo i ostvarujemo ″TO″ - Boga-ljibav, jer kad ga želimo izraziti, opisati to postaje djelomično, dio.

Ljubav je duhovno blaženstvo, ne umno, ne od čula, emocija, i nekih uzrokovanja i uvjeta.
U svom postojanju, čak i u najčulnijim stvarima, postoji iskra vječnog blaženstva koja je sam Bog, onaj koji privlači /HARI /. Njegova je privlačnost jedim vrijedna ljudskog srca.

Onaj koji istinski žudi za Bogom zadobit će ljubav i njemu se Bog podruje
Ljubav je uvijek obostrana i odražavajuća, ljubav uvijek daje i nikad ne uzima.

Ljubav nema straha , nema pogađanja, nema suparnika, ona je uvijek najuzvišeniji ideal, a najuzvišeniji se ideal svakog čovjeka naziva Bogom. Vede nam govore, u početku je bila ljubav prema sebstvu, ali su zahtjevi tog sitnog duha ljubav učinili sebičnim. Na kraju dolazi pun sjaj svijetla, kad je duša postala beskrajna. Bog koji je ponajprije bio biče, rastvara se u beskrajnu ljubav. I čovjek se preobrazio. Približavao se Bogu, odbacivao sve isprazne žudnje kojih je nekoć bio prepun. Sa žudnjom je iščezla i sebičnost, a na samom vrhuncu shvatio je i pronašao da su ljubav, ljubavnik i ljubljeni jedno. I Sveci kažu Bog je ljubav, energija koju je On zračio iz Sebe prilikom stvaranja svemira, od te primarne energije započinje stvaranje koje se održava zajedno.

Samo božanska ljubav je ostvarenje. Ljubav koja se u svim stvarima očituje na jednak način, je najviša svijest ili Paramatma. Počnimo provoditi ispunjen svaki dan s ljubavlju, ljubav je širenje, rast i jedini pravi put do Boga.

Girija