Djevojka i mladić za vrijeme hodanja moraju postati najbolji prijatelji, a ne ljubavnici. Djevojka mladiću mora biti anđeo čuvar i pristojno se oblačiti.

Danas je teško definirati pristojno i čedno odijevanje, jer izgleda da su žene potpuno izgubile, ubile ili potisnule u njih od začeća usađeni dar čednosti i pristojnosti. No ipak, čedno odijevanje je ono koje ne ističe obline (konture) tijela, (znači pripijena odjeća ne dolazi u obzir) i koje ih ne otkriva (dekoltei, suknje iznad koljena ili jedva ispod koljena, gola ramena, nadlaktice, pupak, bretelice, kratke hlače bilo široke, bilo uske, traperice bilo kakve vrste i sl.) (Vidi govore Pape Pija XII. mladima, život o. Pija iz Pietrelcine,  zapisi Ivana Merza i djelo: «Ljubav i čistoća»)

Za vrijeme hodanja djevojka mladića zavodi isključivo duševno, a ne tjelesno, a to znači da prije svega moraju postaviti temelje da postanu jedna duša kako bi u braku mogli postati i jedno tijelo. Vrlo važno i ključno je napomenuti još jednu stvar u koju djevojke uglavnom nisu upućene, a ta je da mladića tjelesno znači tijelom, može vezati i više djevojaka, dok ga dušom uz sebe može vezati samo jedna. Ili jednostavnije, grubo rečeno, mladić može dijeliti postelju s više žena, no voljeti može i prijanjati samu uz jednu i to upravo uz onu za koju je vezan dušom. A dušom će prionuti uz onu koja mu se za vrijeme hodanja potpuno tjelesno uskraćuje čuvajući ga od duha bludnosti i time mu omogućava da potisne i pobjedi svoje tijelo kako bi duša preuzela glavnu riječ. Odnosno, čistim hodanjem djevojka mladiću pomaže da obuzda svoje nagone koji žele zagospodariti njime ako ga se izaziva tjelesnostima.

Djevojke izgleda uopće nisu svjesne s kakvom vatrom se igraju kad pokušavaju biti zavodnice ili tek mazne djevojke. Kad mladić duševno prione uz djevojku, ta povezanost duša jača je od tjelesnog nagona koji bi ga mogao odvesti drugoj, a i kad je duševno vezan s jednom, drugačije i tjelesno gleda na druge djevojke, jer ga ta duševna povezanost sve više usmjerava na njegovu družicu i čini je posebnom i jedinstvenom za njega. Tako svjedoči moj muž.

Nadalje, djevojke čini se ne znaju da se mladići mogu zaljubiti u samo jedan dio njihovog tijela, na primjer, noge ili grudi. One to ne mogu razumjeti niti to znaju zato što kod njih to nije slučaj. Žena se daje cijela i dušom i tijelom i tako i voli, dok muškarac ne. Kod muškarca su te dvije komponente odvojene i kao da jedna ganja drugu.  Jedan spisatelj lijepo je to izrekao u slici: djevojke, odnosno žene su poput vaze ili broda, cjelovite, kad prednji dio broda skreće, s njime zaokreće cijeli brod, dok su muškarci u odnosu na svoje nagone poput goniča mnoštva pasa koje stalno mora bičem skretati i usmjeravati da svaki ne ode na svoju stranu, već da idu u istom pravcu. Upravo iz tog razloga redovito možemo vidjeti kako djevojke brzo dozriju za brak, dok bi se mladići još malo 'zezali'. Onda djevojke namjerno zatrudne kako bi natjerale mladića u brak i to je onda prava katastrofa u kojoj najviše stradavaju nedužna djeca.

Bog je stvorio ženu da muškarcu bude pomoć, a ne odmoć.  Muškarci su nam danas takvi kakvi jesu jer ih žene sude po sebi, a oni su potpuno drugačije sazdani i na drugačiji način djeluju. Muškarac i žena su poput dvije potpuno različite puzzle koje se savršeno uklapaju. Tu leži problem i rješenje problema današnjih obitelji.

Jedino i isključivo čistim hodanjem i pristojnim odijevanjem djevojka će uspjeti odgojiti mladića da joj bude u braku savjestan, vjeran, odgovoran, nježan, brižan, muž, zato što će tada biti duševno vezan uz nju, a što to znači  može se otkriti jedino čistim hodanjem.