1). Poljupci za vrijeme hodanja toliko uzbuđuju mladiće da oni redovito imaju problema s čistoćom. Ne stoga što su nastrani, već stoga što ih je Bog takve stvorio. Naprosto je usadio u njih poticaj za stvaranje novog života. Osim toga, muškarac ima prirodan nagon prema ženi, pa čemu ga onda još dodatno raspaljivati poljupcima. Udane žene itekako dobro znaju da je muškarcu poljubac početak odnosa, a ukoliko se čisto hoda, razgovorom se i prije braka dođe do tog saznanja.

Kod žena je to znatno drugačije. Ženu poljubac također uzbuđuje, no prije svega je opušta i vezuje za mladića. Znači, djevojka se već i samim poljupcima i duševno počinje vezati za mladića, htjela ona to ili ne.

Nadalje, žena satima može uživati u poljupcima i nježnostima, a da pritom može, ali ne mora doći do odnosa. Njoj je jednostavno lijepo, dok muškarca to izluđuje. Uglavnom mladići kažu da bi radije hodali bez ikakvih tjelesnih kontakata nego s poljupcima i nježnostima, a bez odnosa. Opet ne zato što su izopačeni, već stoga što im takvo izluđivanje uzrokuje i stanovitu bol u testisima koja se čak zna i proširiti na trbuh, pa čak imaju problema s hodanjem dok se to ne smiri. Na kraju to rezultira ili masturbacijom ili frustracijom. Dok je ženi lijepo i ugodno u poljupcima i nježnostima, muškarca to izluđuje, jer je njemu već sam poljubac početak odnosa. Imala sam prilike čuti da je to muškarcima kao kad bi vam netko stavio u usta najfiniju čokoladu ili najomiljenije jelo i rekao vam da ga ne smijete progutati. Ako pak živeći čistoću ne smijete misliti o nedozvoljenim stvarima onda je to kao da ne smijete ni pomisliti da biste tu 'čokoladu' progutali niti smijete uopće misliti kako je ukusna. To je slično tome ako se izlažete nježnostima. Slično tome muškarci doživljavaju poljupce i nježnosti, ako oni ne rezultiraju odnosom.  Djevojke to ne zanju, pa se žale kako je muškarcima stalo samo do odnosa i da oni bez toga ne mogu pa im one ipak na kraju popuste jer ih 'vole', a ne znaju da je to sve zbog poljubaca i nježnosti koje su djevojkama toliko važne. Uvjeravam vas da to jako malo žena zna. Njima je maženje jednostavno lijepo, došlo do odnosa ili ne. Stoga je bitno naglasiti da je mjesto bilo kakvim tjelesnim nježnostima tek u braku. Sve ostalo je građenje kuće na pijesku.

Za vrijeme hodanja postavljaju se temelji i to čvrsti i postojani samo i isključivo ako se čisto hoda. Kuća se gradi tek u braku! Sad bi djevojke mogle reći da to nije fer jer je sve opet podređeno mladićima i zašto se opet one zbog njih  moraju odricati nježnosti i poljubaca koje im toliko znače. No stvar je vrlo jednostavna. Ako djevojka želi vjernog i prirodnog, odgovornog i savjesnog muža kakvim ga je Bog stvorio, mora mu pomoći da se oblikuje u njega. A to će učiniti upravo izbacivanjem svih oblika tjelesnih nježnosti za vrijeme hodanja. Kasnije ću objasniti zašto.

Znači, kod mladih nije problem toliko u spolnom odnosu i mnogi ga se spremno odriču prije braka, no ubrzo shvate da je to nemoguće (a nemoguće je - uz nježnosti!) i pokleknu jer ne znaju da i poljupci i druge tjelesne nježnosti koje ih i dovedu do odnosa, pripadaju braku, a ne hodanju. Nije uputno svrstati njih među one kojima je samo do tjelesnosti ili koji ne teže višem stupnju ljubavi, oni do tog 'višeg' neće nikada moći uz nježnosti. Prirodno je opeći se ako diramo vatru. Čudno je ako se ne opečemo. Samo nenormalni mladići neće biti u napasti čistoće uz nježnosti i poljupce, a mi kao da upravo takve tražimo. Ostati čist u duši i u srcu do braka moguće je isključivo izbacivanjem svih oblika tjelesnih nježnosti, jer su one grešne prigode, a sv. Pavao nam govori da se svake sjene zla klonimo. 

 2). Kada mladić i djevojka za vrijeme hodanja potpuno izbace poljupce, vrlo brzo i samo držanje za ruke počinje mladića uzbuđivati i uznemiravati. Djevojke se tada obično smrtno uvrijede i naljute, no kad bi znale istinu svojevoljno bi se unaprijed odrekle toga kako bi zaštitile svog voljenog i pomogle mu da izraste u pravog i odgovornog muškarca, umjesto da se poljupcima i tjelesnostima, ni ne znajući poigravaju s njime ostavljajući ga da ostane nezreli i neodgovorni dječarac koji nikad ne dozrije za brak.  Prema tome, zaključak je sljedeći: za vrijeme hodanja potrebno je odreći se svih vrsta i oblika tjelesnih nježnosti. Ne zato što je to fanatizam i pretjerivanje, već da budemo čisti i neporočni pred Bogom i time sebi omogućimo uz Božju pomoć, sretan i uspješan brak.

Nadalje, mladićima je (koliko sam upućena od svog muža i naših znanaca) i bez djevojke teško očuvati čistoću, a kamoli ako je uz njega djevojka koja ga ljubi i dodiruje, pa makar samo ruku pod ruku. Najbolji dokaz za to, kao što i sami znate su neki od svetaca koji su primjenjivali drastične tehnike i načine ne bi li pred Bogom ostali čistog srca, uma i tijela, a nisu imali žene, već su bili redovnici. Stoga je beskorisno mlade uvjeravati u mogućnost hodanja bez odnosa, ako su prisutni poljupci i nježnosti i to im je potrebno naglasiti jer oni to ne znaju ili ne žele znati. Često nisu ni svjesni niti znaju koliko se zapravo muškarci i žene razlikuju, zbog čega i dolazi do katastrofa.

Još jednom napominjem kako je ženama, djevojkama teško zamisliti takvo hodanje bez nježnosti i poljubaca , jer one to ne mogu razumjeti stoga što nemaju takvih problema s čistoćom. Sazdane su potpuno drugačije, pa su zbog neznanja o bitnim razlikama između njih i muškog roda, često same krive kad na kraju budu prevarene ili odbačene. To uistinu nije lako za jednu djevojku, ženu. Ja kao djevojka morala sam se za vrijeme hodanja odreći baš svega što mi je najviše značilo i trebalo. Znači, nježnosti, poljubaca, zagrljaja, milovanja. Nisam  mogla razumjeti zašto to trebam učiniti, no učinila sam preko svoje volje iz poslušnosti i Bog mi to sad u braku mnogostruko neprestano vraća. Djevojkama je to toliko teško i čak možda i nezamislivo da mi je jedna djevojka spontano u afektu rekla: "Kad bi me dečko tražio da hodamo bez poljubaca, odmah bi ga ostavila!" Zato se mladići i ne usude sami sebi, a još manje djevojci priznati koliko im poljupci i nježnosti odvojeni od odnosa, smetaju i 'bole'. Jednom je netko rekao kako nam Bog nikad ne uzima naših radosti ako nam ne sprema još veće i obilnije. Domagojev i moj sadašnji život dokaz je za to.

Mladi se parovi obično zaklinju da baš o svemu otvoreno razgovaraju a o ovim pitanjima ipak ne progovaraju i spontano nikada ne dođu do ovih spasonosnih činjenica. Ukoliko djevojka ta saznanja o čistom hodanju ne uzme za vrlo ozbiljno i ne posluša, te nastavi s poljupcima i nježnostima, kasnije se redovito žali kako mladić nije mogao bez odnosa pa je morala popustiti, ili ju je prevario jer nije popustila, ili uspiju doći do braka bez odnosa, no mladić nije sazrio za brak, jer nije imao priliku, te u braku zbog toga dolazi do teških problema i nesuglasica upravo zbog toga što se mladić za vrijeme hodanja morao boriti s čistoćom umjesto da je duševno sazrijevao. Samo da pojasnim, navest ću jedan primjer. Ukoliko se ne hoda čisto djevojka i mladić ne sazriju potpuno, osobito mladić, te u braku redovito dolazi do nepremostivih problema iz razloga što mladić za vrijeme hodanja zbog tjelesnih nježnosti nije imao prilike otkriti da kod žena postoje takozvane emocionalne krize, te kad do njih u braku dođe, potpuno pogrešno se ponaša prema djevojci, jer ju sudi po sebi, po tome kakav je  on i što bi on učinio da je na njenom mjestu. Emocionalne krize, koje muče žene s vremena na vrijeme, a kojih ni same žene nisu u potpunosti svjesne, jer se one najlakše, no opet teško, otkrivaju samo kod čistog hodanja, velik su problem i velika tema za razgovor i objašnjavanje, pa se sad neću upuštati u to. No samo da se zna koliko su teške i bolne posljedice nečistog hodanja. Takve krize neminovno vode do razvoda ako ih se ne prepozna i ne nadvlada muškom razboritošću i emocionalnom podrškom.