Sve što trenutno doživljavate u životu, sve što osjećate iz trenutka u trenutak, sve se temelji na zamisli potrebe, kao i vaše misli o njoj samoj. Bog bi nešto trebao samo kad bi zahtijevao određeni ishod. Bog ne zahtijeva nikakav određeni ishod. Bog je onaj koji stvara sve ishode.
Kad bi Bogu nešto bilo potrebno da ostvari određeni ishod, gdje bi Bog to pronašao? Nema ničega što bi postojalo izvan Boga. Bog Jest Sve Što Postoji, i Sve Što će Ikada Postojati. Nema ničega što postoji, a što nije Bog. Možda ćete tu misao bolje shvatiti ako umjesto riječi »Bog« upotrijebite riječ »Život«.
Nema ničega što bi postojalo izvan Života. Život Jest Sve Što Postoji, i Sve Što će Ikada Postojati. Tako jest, a ne onako kako ste vi to zamislili. U svojoj ste mašti stvorili zamisao Potrebe na temelju svoga iskustva da vam je nešto potrebno da biste preživjeli. Pretpostavite, pak, da vam nije važno živite li ili umirete. Što bi vam tada bilo potrebno?
Baš ništa.
I pretpostavite da je za vas nemoguće da ne živite. Što bi vam tada bilo potrebno?
Baš ništa.
A evo i istine o tome: vama je nemoguće da ne preživite. Ne možete, a da ne živite. Ne radi se o tome hoćete li živjeti, nego kako ćete živjeti. Odnosno, kakav ćete oblik uzeti? Kakvo će biti vaše iskustvo?
Reći ću vam ovo: da biste preživjeli, ništa vam nije potrebno. Vaš je opstanak zajamčen. Ja sam vam podario vječni život, i nikada vam ga nisam oduzeo. Kad ovo čujete, možda ćete se suglasiti, ali preživljavanje je jedno, a sreća drugo. Možda zamišljate da vam je nešto potrebno da biste sretno preživjeli - da biste bili sretni samo pod određenim okolnostima. To nije istina, ali vi ste vjerovali da je to istina. A budući da uvjerenje stvara iskustvo, vi ste život iskusili na taj način, i tako ste zamislili jednog Boga koji isto tako mora na taj način iskusiti Život.
A sada, evo i velike tajne: sreća se ne stvara kao posljedica određenih uvjeta. Određeni se uvjeti stvaraju kao posljedica sreće. Ta je izjava točna i za svako drugo stanje postojanja. Ljubav se ne stvara kao posljedica određenih uvjeta. Određeni se uvjeti stvaraju kao posljedica ljubavi. Suosjećaj se ne stvara kao posljedica određenih uvjeta. Određeni se uvjeti stvaraju kao posljedica suosjećanja.
Obilje se ne stvara kao posljedica određenih uvjeta. Određeni se uvjeti stvaraju kao posljedica obilja.
Zamijenite ovo s bilo kojim stanjem postojanja koje možete zamisliti ili izmisliti. I dalje će vrijediti da Postojanje prethodi iskustvu, i stvara ga.

Budući da to niste razumjeli, zamišljali ste da se neke stvari moraju dogoditi da biste vi bili sretni – pa ste isto tako zamišljali nekakvog Boga za kojeg vrijedi to isto.
Ako je, pak, Bog Prvi Uzrok, što bi se moglo dogoditi, a što Bog nije uzrokovao? A ako je Bog svemoćan, što bi se moglo dogoditi, a što Bog nije odabrao da se dogodi?
Je li moguće da se dogodi nešto što Bog ne može zaustaviti? A ako Bog odluči da to ne zaustavi, nije li ta pojava sama po sebi nešto što je Bog odabrao?
Naravno da jest.
Pa ipak, zašto bi Bog odlučivao da se događa nešto što će Ga rastužiti? Odgovor na ovo pitanje odgovor je koji vi ne možete prihvatiti. Ništa Boga ne može učiniti nesretnim.

Bog nije uzvišeniji od vas. Kako bi i mogao biti? Jer Bog je Ono Što Jeste Vi, a vi ste Ono Što Jest Bog. Vi ste, pak, uzvišeniji nego što mislite da jeste.
Majstori to znaju. Upravo sada vašom planetom hodaju Majstori koji to znaju. Ti Majstori dolaze iz mnogih tradicija, religija i kultura, pa ipak, jedna im je stvar zajednička.
Ništa ne može Majstora učiniti nesretnim.

U ranim danima vaše primitivne kulture, najveći dio ljudi nije ovladao tim stupnjem vještine. Njihova je jedina želja bila da izbjegnu nesreću ili bol. Njihova je svijest bila previše ograničena da bi mogli shvatiti da bol ne mora dovesti do toga da se osjećaju nesretnima, pa je stoga strategija njihovog života izgrađena na temelju onoga što se kasnije opisivalo kao Načelo Užitka. Kretali su se prema onome što im je donosilo zadovoljstvo, a otklanjali se od onoga što im je oduzimalo to zadovoljstvo (ili nanosilo bol).
Tako je rođena zamisao da Potreba Postoji. To je bilo ono što bi se moglo nazvati prvom pogreškom.
Potreba ne postoji. To je izmišljotina. U stvarnosti, vama zapravo ništa nije potrebno da biste bili sretni. Sreća je stanje uma. To rani ljudi nisu bili sposobni shvatiti. I budući da su osjećali da su im neke stvari potrebne da bi bili sretni, pretpostavili su da to isto vrijedi i za sveukupni Život. Tu su pretpostavku proširili i na onaj dio Života kojeg su shvaćali kao Uzvišeniju Moć – moć koju su kasniji naraštaji zamišljali kao živo biće, a obraćali su mu se mnogim i raznolikim imenima, uključujući Alaha, Jahvu, Jehovu i Boga.
Pogreška se nije sastojala u tome što su pretpostavili da postoji tako nešto kao što je Bog (združena moć i združena energija Svega Što Jest), nego u tome što su pretpostavili da bi ta Sveukupna Moć i Potpuna Energija mogli uopće bilo što trebati; da je Bog, na neki način, ovisan o nečemu ili nekome drugome da bi bio sretan ili zadovoljan, potpun ili cjelovit.
To je kao da kažete da Punina nije puna, da joj je potrebno nešto što bi je dovelo do stanja punine. To je proturječje - ali oni to nisu uspjeli shvatiti. Mnogi ljudi ni danas još to ne uviđaju.
Stvorivši ovisnog Boga, ljudi su ispreli kulturalnu priču u kojoj Bog posjeduje određeni raspored. Drugim riječima, Bog želi da se nešto dogodi, i potrebno mu je da se to mora dogoditi na određeni način da bi bio sretan. Ljudi su tu kulturalnu priču sveli na mit koji ovako glasi: Neka bude Volja Tvoja.

Vaša zamisao da Ja imam Volju prisilila vas je da pokušate odgonetnuti kakva je ta Moja Volja. Taj vam je pokušaj brzo pokazao da među pripadnicima vaše vrste nema sveopće suglasnosti po tom pitanju. A ako ne znaju svi kakva je Božja Volja, ili ako se svi ne slažu u pogledu toga što je Božja Volja, tada nikako nije moguće da svi ispunjavaju Božju Volju.
Najpametniji među vama koristili su to načelo da bi objasnili zašto je život nekih ljudi bolji od života drugih ljudi. Ali tada se nametnulo novo pitanje: kako je uopće moguće da se Božja Volja ne izvršava, ako je Bog uistinu Bog?“

Iz Knjige „Zajedništvo s Bogom“ (knjiga 5)