Mi mislimo da uvijek trebamo biti fizički sa onima koje volimo, ali to nije isto u duhovnom životu. Čim je duhovno dijete razvilo potrebne kvalitete on ili ona moraju stati na svoje vlastite noge. To ne znači daje guru prestao voditi učenika, guru nikad ne prestaje voditi ili nadahnjivati, no pojedinac počinje biti svjesniji sebe na unutarnjem planu.

Sami moramo ocijeniti da, iako prisutnost gurua ima jak utjecaj i njegove su upute isto tako jako moćne, i duhovni aspiranti ne postaju prosvijećeni jednostavno samo zato sto imaju priliku živjeti u njegovoj blizini. Ako ne otkrijemo način kako da primijenimo istinu i mudrost guruova učenja na nas svakodnevni život, vrijeme koje smo proveli o svetom okruženju sa njim postaje samo «veliki događaj» u životu pojedinca. Vrlo je važno razumijevanje, samilost, prepuštanje, vjera 

Prva od važnih kvaliteta je viveka, ili razlučivanje, odnosno pravo razumijevanje u svakoj situaciji. To usporava vaše djelovanje i govorenje budući da pokušavate razlučiti što je pravi a što krivi način gledanja na situaciju, i vi počinjete osjećati odgovornost za ono sto se događa oko vas.

Istovremeno počinjete razvijati vairagya-u, ili nevezanost. To vam daje odmak između vas i bilo čega. Što se događa oko vas, tako da se na vas ne može tako lako utjecati, niti vas može uzbuditi, ni osoba ni situacija. Postajete mirni i spokojni. Osjećaji koji su ranije bjesnjeli u vama sada se čine kao da su dobili kočnicu. Niste više toliko zainteresirani za svjetovne aktivnosti koje su vas prije privlačile. Istovremeno učenik ne kritizira ove svjetovne ili osjetilne aktivnosti jer on ili ona zna da su još pred kratko vrijeme i njega ili nju privlačile iste stvariš

Nevezanost i razlučivanje razvijaju postojanost. Vaša se vjera produbljuje. I, prirodno, postajete više uravnoteženi. Trebate biti u stanju stajati ispred gurua i biti hvaljeni, dopustiti mu da na vas saspe sve vrste pogrda, i u svim situacijama ostati mirni, sa suzdržanim osjetilima. Vi imate ispravan uvid u to zašto i kako se to događa. Vi niste za to vezani. Vi sebe promatrate i u tim ekstremnim situacijama. Vi ne morate to znati samo u teoriji, već to trebate proživljavati u praksi. Trebamo dopustiti da nam guru to učini. No guru može živjeti na tisuću milja udaljenosti, tako da on možda mora narediti drugim ljudima da to učine za njega. Ista je situacija, bilo da nas hvali ili kudi druga osoba, mi uvijek moramo zadržati sklad, ravnotežu, mirnoću i nevezanost, i dopustiti drugoj osobi da se ispuca. Možda to oni čine svjesno, možda nesvjesno. To zaista nije bitno što se nas tiče, jer mi gledamo na to sa duhovne točke gledišta, mi se testiramo kroz situaciju. Mogu li se ja s tim nositi? Mogu li ja to prihvatiti? Sa svjetovnog gledišta to bi bilo sasvim drugačije. Mi bi dozvolili našem umu, ili razumu, da intervenira, i da prasnemo, ili da vratimo istom mjerom. Postoji devet različitih vrsta ponosa, i vrlo je teško osloboditi ih se. Kada nas hvale to nam se sviđa. Ne volimo kada nas netko kudi.

Naše sviđanje i nesviđanje je ono koje stvara stanje mentalne neravnoteže. Mentalna ravnoteža znači da si ne dozvolimo da na nas utječe sviđanje i nesviđanje. Mi to možemo osjetiti ali nas se to ne tiče.

Istovremeno, dok se događa sve to čišćenje sve vise jačaju želja za Bogom i želja za oslobođenjem.