Prema mojoj metodi svaki učenik treba naučiti kuhati, prati, odgajati, služiti sadhus mahatme i bolesne na sve moguće načine. Oni moraju provoditi sate udubljeni u učenje, meditaciju, izvođenje đape i u molitvu. Čak dok rade oni moraju mentalno raditi đapu. Oni trebaju naučiti da se usklade i prilagode raznim okolnostima i raznim osobama. Svi oni moraju naučiti daktilografïju i prvu pomoć. Oni trebaju naučiti pjevati bhajane i kirtane te trebaju spremiti lijepe eseje i članke o yogi i Vedanti.

Ego ograničava, sprečava i potiskuje kreativnost. « Ja znam » sprečava kreativnost. « Ja ću naučiti » potiče kreativnost. Samo je pitanje izbora između to dvoje. Mladi aspiranti, zbog starih navika, običavaju spavati kad je hladna zima, do izlaska sunca ili do 6 ili 7 sati ujutro. Oni ne smiju gubiti svoj dragocjeni život u spavanju za vrijeme brahmamurte, između 4-6 ujutro. Taj je period vrlo pogodan za duboku meditaciju. Atmosfera je također nabijena satvičnim vibracijama. U to vrijeme može se imati fantastična koncentracija bez većeg napora. u našoj sadhani, mi smo obično glasno pjevatli mantre, nekoliko puta: Om, Om ,Om , Shyam Shyani Shyam, Radheshyam Radeshhyam Radeshyam i to je potaklo moje učenike da se ranije ustanu za sadhanu i meditaciju. Neki su učenici živjeli u Brahmananda Ashramu nekih 200 metara od mog stana. Mnogo puta sam išao u iznenadne posjete u 4 ujutro i nekoliko puta pjevao Om i tako ih budio za sadhanu.

Ponekad bi se pravio duhovit da bi podigao one koji su u depresiji i razveselio one kojima je dosadno. Zbijao sam šale i igrao se sa učenicima i natjerao ih da se smiju poput djece. Ah iza svake šale, dosjetke i nestašluka postoji svrha. Svaki pokret ili rijeć ima određeno značenje za evoluciju ljudi oko mene. Kroz šalu i smijeh, kroz davanje keksa, voća i odjeće ja sam otkrivao ukus, temperament i slabosti učenika i učio ih kako da prebrode poteškoće i manjkavosti.

Swami Sivananda Saraswati