Samadhi je riječ koju se jako pogrešno shvaća. Najčešće se krivo upotrebljava.

Jednom je neki starac putovao s natovarenom mazgom kroz rurarno područje. Ovisio je o svojoj mazgi prenoseći robu iz jednog grada u drugi. Trgujući u okolici, jedva je spajao kraj s krajem, bijedno zarađujući. Jedne noći, dok je spavao, njegova je mazga odlutala. Kad se probudio, taj putnik je bio van sebe. Mazgi nije bilo ni traga. Suočen s gubitkom sredstva za život i cjelokupne imovine, stari gonič mazge je zapao uz cestu bez svijesti.

Dok je on tako bio obuzet samosažaljevanjem sjedeći pod jednim drvetom, prošao je neki mladi redovnik i opazio ga tamo. Pogrešno je protumačio nošnju goniča mazge kao odoru svetog čovjeka. Zaključio je da je starac u stvari neki veliki svetac u stanju nirvane (samadhija). Mladi redovnik je položio cvijeće i voće ispred nepokretnog goniča mazge.

Ubrzo su i drugi krenuli na to mjesto. Stvorilo se veliko mnoštvo, željno iščekujući prve riječi «svetog čovjeka». Promatrače se veoma dojmio samadhi tog velikog mudraca. Nakon nekog vremena gonič mazge se počeo vraćati u vanjsku svijest. Svjetina je utihnula ne bi li čuli njegove riječi. Suze su potekle iz očiju goniča mazge. Mnogi su promatrači počeli plakati. Mladi svećenik je bojažljivo upitao: «Gospodine, možemo li nešto učiniti za vas?» «Da!» - zakukao je gonič mazge, «Nađite mi mazgu!»

Kojekakva emocionalna uzbuđenja, napadi histerije, nervni slomovi i neurotična stanja, danas se veličaju i kuju u zvijezde kao «samadhi»! Pripazite na tu riječ!

To je sama dhì, što znači uravnotežen, nepomičan um, tj. razlučujuća reakcija ravnovjesja, pred vrućim i hladnim, tugom i veseljem, boli i ugodom, odbacivanjem i srećom. Čovjek koji je postigao ovaj stupanj, ili shvatio da je on Jedno, (jest) bez drugoga, bez da bi se bojao ili povlađivao, mrzio ili volio, veličao ili se gnušao.

Tamo gdje je jedno, kako se uopće misao može pojaviti? To je samadhi, postojanje, svijest i blaženstvo.

Pojavljuju se mnogi događaji koji su van naše kontrole. Bilo sretni ili tužni, s njima se često suočavamo nakon slabog ili nikakvog upozorenja. Obiteljske tragedije ili iznenadni gubici pogađaju nas kao grom iz vedrog neba. Na primjer, gubitak posla ili doma je obično traumatično iskustvo. Može uzrokovati veliku patnju. Pa ipak, neki se ljudi znaju «odbaciti» od takvih tragedija s neznatnim posljedicama. Stres u takvim situacijama prije dolazi zbog naših vlastitih vezanosti nego zbog samog događaja. Iako možda ne možemo kontrolirati te događaje, mi možemo upravljati svojim reakcijama na te pojave. Na mudraca ne utječe ni dobra ni loša kob. Tužni događaji s vremenom prolaze, baš kao što nestaje uživanje u sreći. Trajna radost je u atmanu. Nikakve vanjske okolnosti ne mogu ukrasti to unutarnje blago.

Samadhi zacijelo ne znači promijenjeno stanje uzrokovano histerijom. Aspiranti ne bi trebali pripisati stanje samadhija onima koji se čudno ponašaju. Nerazumno reagiranje na vanjski svijet znači da se osoba identificira s tijelom i osobnošću, umjesto sa svojom božanskom prirodom.

Zato se kaže da smo mi tri osobe. Mi vjerujemo da smo tijelo. Drugi nas vide kao ličnost. Ali naša je prava priroda atman.

Girija