U miru koji je iza svega i u " istini" u vama je razlog zbog kojeg morate naučiti živjeti i osjećati da ste taj mir vi sami. Ostalo možete promatrati kao nešto što nije vaše pravo biče, već samo bujica promjenljivih i povratnih kretanja na površini, koja će sigurno nestati kad bude izronilo istinsko sebstvo.

Tišina je više od smirenosti. Ona se može postići odbacivanjem svih misli iz unutrašnjeg uma tako da ostaju u neizraženom stanju ili sasvim van uma; ali ona se mnogo lakše uspostavlja spuštanjem odozgo čovjek osjeća da se ona spušta, ulazi i okupira ili obuhvata personalnu svijest koja onda teži utopiti sebe u beskrajnoj impersonalnoj tišini.

Riječi "mir, spokoj, umirenost, tisina" imaju svaka svoju nijansu u znacenju i nije ih lako definirati.
Mir - Santi.
Spokoj - sthirata.
Umirenost - aèanjtalata.
Tisina - niskala nirauata.
Umirenost je stanje u kome nema nemira ni ometanja.
Spokoj je umireno nepokretno stanje na koje ne može utjecati nikakvo ometanje - ono sadrži još manje negativnosti od utišanosti.
Mir je još pozitivnije stanje; ono u sebi nosi osjećaj ustaljenog i harmoničnog mira i oslobođenosti.
Tišina je stanje u kome nema pokreta ni uma ni tijela, ili, drugačije rečeno, veliki mir u koji vanjski pokreti ne mogu prodrijeti ili ga izmijeniti.

Održavajte umirenost i ne brinite ako je to neko vrijeme prazna umirenost; svijest je često kao posuda koju treba isprazniti od njenih pomiješanih ili nepoželjnih sadržaja; treba je održavati praznom neko vrijeme, dok se ne bude mogla ispuniti novim i istinskim, ispravnim i čistim sadržajem. O no sto treba izbjegavati je ponovno punjenje zdjele starim zamućenim sadržajima. U međuvrjemenu čekajte, otvorite se prijema višem, usvajajte nedualnu svjesnost, budite mir vrlo istrajno i nepokolebljivo, bez pretjerane žudnje, ući u tišinu, i kad je ona jednom tu održavajte radost i prisutnost

Ravnodušnost je, mada na prvi pogled izgleda samo negativna, vrlo teško postići, i ako je posjedujete to treba smatrati za veliki korak naprijed. U stvarnosti, ravnodušnost nije negativna, ona je u samoj prirodi Sat-Puruše i čini pozitivnu osnovu za božansku svijest Bez obzira čemu drugom težili i što ste postigli, ona mora biti održavana. Čak i znanje, Moć, Ananda, ako dođu i ne nađu je kao temelj ne mogu ostati i moraju se povući sve dok božanska čistoća i mir Sat-Puruše nisu neprestano tu.

Samo utišan um i biće mogu graditi istinsku kreaciju supramentalne Istine (Jedne, Čiste Svjesne, Ne-umne Istine).
Težite za mirom božanske svijesti, ali spokojno i sa dubokom čežnjom, oslobađajući se svih oblika vezanosti i prianjanja za privid-netrajno vanjsko, za odnose i svijet. Čežnja može biti koliko spokojna toliko i vatrena ali ne i nestrpljiva, nemirna ili puna rađas impulzivnosti.

Iskustvo u sadhani vezano je u početku za mentalni plan - sve što je neophodno jeste da je doživljaj dubok i autentičan. Navala razumijevanja i volje u umu i emotivni žar za Bogom u srcu su prva dva impulsa ili sredstva Joge, a mir, čistoća i spokoj (uz utišavanje nemira niže vrste) upravo su prvi temelji koje treba postaviti; u početku je to dostignuće mnogo važnije nego da doživite bljesak suprafizickih svjetova, ili vizije, i moći. Konačno imate istinsku osnovu sadhane. Taj spokoj, mir i predanost su prava atmosfera za sve ostalo što će doći: znanje, snagu, Anandu. Neka se oni do kraja ispune.
Oni nestaju kada ste zauzeti nekim poslom, jer su još uvijek ograničeni na vaš um koji tek što je primio dar tišine. Kada se nova svjesnost sasvim oformi i potpuno obuzme tjelesnu prirodu i fizičko biće (sada je tijelo tek dotaknuto ili nadvladan tišinom, ali ga tišina nije obuzela) tada će taj nedostatak iščeznuti. Spokojna svjesnost mira koju sada imate u umu mora postati ne samo tiha, već i široka. Morate je osjećati svuda, sebe u njoj i sve u njoj. To će vam također pomoći da spokojstvo postane osnova vašeg djelovanja. U početku mir i spokoj nisu stalni, oni dolaze i odlaze, i često je potrebno mnogo vremena da se ustale u našoj prirodi. Zato je bolje izbjegavati nestrpljenje i odlučno ustrajati u onome što je postignuto. Ako želite pored mira i spokoja imate još nešto, neka to bude potpuna otvorenost unutrašnjeg bića i svjesnost Božanske Snage koja djeluje u vama. Težite za tim iskreno i svom snagom, ustrajnom odlučnošću provoditi duhovne principe, ali bez nestrpljenja, i to će doći. Za slabe, nesigurne i promjenljive umove duhovna snaga nije razvijena i stvara samo vrtnje već ponavljanih nižih energija samsare.Mir je pravi lijek; odvraćanje pažnje teškim radom je samo privremeno olakšanje - mada je određena količina rada neophodna za punu ravnotežu različitih dijelova bića. Ono što osjećate kao usko i ograničeno u vama jeste fizički um; on se može proširiti samo ako se ta šira svijest i svijetlost spuste i obuzmu biće. Što šira postane vaša svijest više čete moći da primati milost, ili Duhovnu snagu odozgo. Sakti će se moći spustiti i donijeti duhovnu snagu (ne tjelesnu, umnu) i svjetlost i mir u vaš sistem. Fizička inercija od koje patite vjerojatno će se smanjiti i nestati samo kad se snaga koja je iznad spušta u sistem. Ostanite utišani, otvorite se i predavajte se božanskoj Sakti da učvrsti spokoj i mir, da proširi svijest i da u nju donese toliko svjetlosti i snage koliko ona sama može primiti i upijati u sebe. Pazite da sve radite uravnoteženo čvrstih stavova i nepokolebljive vjere u Istinu atmičkih principa. Težite, tom pravom smislu života i kakve god teškoće imali budite sigurni da ćete dostići cilj koji ste pred sebe postavili. Imajte povjerenja u krajnji rezultat.

Istina u govoru i istina u mislima su vrlo važne i bitne, jer je samo tada i svaka akcija djelovanje i namjera u čistoći. Važna je molitva i predaja Bogu za postizanje mirnog uma, čistoću, spokoj i probuđenu svijest. Snažna devocija, snaga i duhovna nadarenost za suočavanje sa svim unutrašnjim i vanjskim teškoćama, zabludama i vezanostima donosi pomake i uvid kojih se zapreka (klesa) trebate oslobodite, i tek tada se nastavlja put JogeTo jedinstvo je neminovno potrebno za jasnu svjesnost.. Što više možete osjetiti da neistina nije dio vas, već da dolazi izvana, lakše će vam biti da je odbacite, i ne prianjate uz nju. Ustrajte i ono što je još izvitopereno ispravit će se i znat ćete i stalno i osjetiti Božanskog prisustva i vaša vjera će biti opravdana direktnim iskustvom. Ukoliko podržavate neistinu izvana u odnosima i sudjelujte u zabludama onda dijelite nečistoću sa okolinom, što donosi samo patnju, bolesti i jad.. Ako se svijest probudi i ako postoji devocija i snažna težnja, umu će biti moguće, pod uslovom da je spoznao mir i spokoj, da napreduje u spoznaji viših Istina, i nedulanosti svijesti. To se postiže čistoćom svijesti i senzitivnosti fizičkog bića, posebno unutarnjom spoznajom i provođenjem najviših duhovnih vrijednosti razumijevajući da je taj prijelaz od ljudskog ka duhovnom most koji treba proći nevezanošću i razlučivanjem.Za fizičko biće je dobro da bude sve više i više u budnosti, ali ono ne smije biti nadvladano običnim ljudskim reakcijama kojih je svjesno, ili koje loše utiču na njega, ili ga uznemiruju. Većina ljudi više i ne osjeća koliko su zarobljeni nižim razinama upliva energija iz okoline i odnosa sa drugima stalnim nemirom. U živce i tijelo, kao i u umu, mora postojati snažna uravnoteženost, ovladavanje i izdvojenost, što će omogućiti fizičkom da ih spozna i stupi u vezu sa njima ne osjećajući nikakvu uznemirenost; ono treba spoznati, da bude svjesno i da odbaci pritisak u okolini, a ne samo da ih osjeća i da pati.
Prepoznati osobne slabosti i mane i povuci se od njih je put ka oslobođenju.Ne budite uznemireni svojom okolinom i njenim protivljenjem. Ovi uslovi su često postavljeni prije svega kao jedna vrsta iskušenja Osnovno načelo ponašanja je da ne sudite nikome osim sebi, sve dok ne budete mogli vidjeti sve, kroz spokojan um.. Isto tako, ne dopustite umu da stvara pogrešne utiske o snazi neke vanjske pojave i ne dopustite svom tijelu i svijesti da reagira na njih. Postoji mjesto u unutrašnjem biću na kojem čovjek uvijek može ostati smiren i promatrati sa uravnoteženošću i sposobnošću rasuđivanja nemirne površne svijesti i djelovati na njih tako da se oni izmjene. Ako možete ostati nedodirnuti i neuznemireni i nastaviti svoju sadhanu a da ne dopustite sebi da budete iznutra poremećeni tim okolnostima, to će vam pomoći da dobijete neophodnu snagu, jer je staza Joge uvijek puna vanjskih i unutrašnjih teškoća, a sadhaka treba d razviti smirenu, temeljnu i čvrstu snagu suočiti se sa njima. Ono sto vam se događa pokazuje kakvi su uslovi za to stanje u kome Božanska Snaga zauzima mjesto ega i upravlja akcijom, stvarajući od uma, života i tijela instrument. Prijemčiva tišina uma, povlačenje umnog ega i svođenje umnog bića na ulogu svjedoka, blizak kontakt sa Božanskom Snagom i otvorenost bića za samo taj jedinstven utjecaj, i ni jedan drugi, uslovi su za postojanje Božanskog instrumenta, koji se samo božanski pokreče. Ako možete naučite živjeti u toj smirenosti unutrašnjeg bića, onda ste pronašli svoju čvrstu osnovu. Ne dopustite sebi biti potreseni i zabrinuti tim stvarima. Jedino što uvijek treba učiniti je da ostanete čvrsti u svojoj težnji za Božanskim i da se sa staloženošću i nezavisnošću suočite sa svim teškoćama i preprekama.

Nema duhovnog početka bez postizanja mira –uravnoteženosti. Za one koji žele živjeti duhovnim životom Božansko mora uvijek biti na prvo mjesto, a sve ostalo mora biti u drugom planu. Budite nezavisni i gledajte na sve iz smirene unutrašnje vizije onoga koje u sebi posvećen Božanskom.