SVJEDOK

Kao što se sjena pojavljuje kad se snop svjetlosti prekine nekim objektom, tako se i osoba pojavljuje kad je tijek čiste svijesti o sebi zapriječen idejom "ja sam tijelo". I kao što sjena mijenja lik i položaj ovisno o strukturi tla, tako se i osoba pojavljuje na različite načine, kao radosna ili tužna, spokojna ili nevoljna, dobitnik ili gubitnik, u skladu s obrascem sudbine. Kad više nema tijela, osoba u potpunosti nestaje, i to bez povratka, a ostaje samo svjedok i Velika Nepoznanica. Svjedok je taj koji kaže "ja znam". Osoba kaže "ja činim". Tvrditi "ja znam" nije neistinito, već samo ograničeno, ali tvrditi "ja činim" u potpunosti je lažno, zato što nitko ništa ne čini. Sve se događa samo od sebe, uključujući i nastanak ideje da je osoba ta koja nešto čini

Svjedok je samo točka u svijesti. Nema ni imena ni lika

. On je poput sunčeva odraza u kapljici rose. Kapljica ima ime i lik, ali mala točkica svjetlosti uzrokovana je suncem. Čistoća i glatkoća kapljice nužni su preduvjet za to, ali nisu same po sebi dovoljne. Slično tome, čistoća i tišina uma nužni su preduvjet da bi se u njemu pojavio odraz stvarnosti, ali same po sebi nisu dovoljne. Iznad njih mora postojati stvarnost. No, budući da je stvarnost bezvremeno prisutna, naglasak se stavlja upravo na te nužne preduvjete.

Sve ovisi o načinu na koji gledaš. Neznanje je poput groznice zbog koje vidiš ono čega nema.

Sudbina (karma) način je liječenja koji je propisao Bog. Izrazi joj srdačnu dobrodošlicu, vjerno slijedi njezine upute i bit će ti bolje. Pacijent može napustiti bolnicu tek nakon što se oporavi. No, zahtijeva li on uporno da mu se istoga trena omogući sloboda izbora i djelovanja, samo će odgoditi svoj oporavak. Prihvati svoju sudbinu i ispuni je - to je najkraći put da je se oslobodiš, iako se time nećeš osloboditi ljubavi i njezinih zahtjeva. Djelovanje iz želje i straha jest ropstvo, a djelovanje iz ljubavi sloboda. Uzroci i posljedice bezbrojni su i beskonačno raznoliki. Sve utječe na sve. Kad se u ovome univerzumu promijeni samo jedna stvar, sve se mijenja. Odatle proizlazi velika čovjekova moć da, mijenjajući sebe, promijeni svijet

Univerzum je samo ideja. Srce je ono koje poprima sve te oblike. To nazivamo svjedok, koji nema nikakav doživljaj Ega ili ličnosti. Svecima je Kailas svugdje.. Da li biste inače mogli zamisliti vrijeme u kojem vas nije bilo? Taj život nije uslovljen tijelom i vi pogrešno poistovjećujete svoje postojanje sa postojanjem tijela. Vi ste uslovljen život. Ta tijela se vezuju za vas kao mentalne projekcije i na vas utječu ideje da ste vi tijelo. Kad bi zaustavili takve ideje , bili biste vi sami.
Tjelesna misao je skretanje od Sebstva. Zbog čega postoji tijelo ili rođenje? ne zbog Sebstva, duha. ono postoji u cilju ne - Sebstva koje zamišlja da je odvojeno.Kao što škrtica čuva sve što posjeduje, i nikada se ne odvaja, tako Sebstvo čuva vasane gdje mu je najbliže, u Srcu. Srce isijava život u mozak i tako ga aktivira. Vasane su u srcu zatvorene u najsuptilnijem obliku, a kasnije se projiciraju na mozak, koji ih uveličava i održava. Tako teče svijest, koja je isto što i kino, predstava. Sve dok sebe smatrate osobom, tijelom i umom, odvojenim od struje života, nekim tko posjeduje vlastitu volju i slijedi vlastite ciljeve, živite samo na površini. Ono što činite bit će kratkoga vijeka i neće imati veliku vrijednost. To će biti samo slamka koja hrani plamen taštine. Morate uložiti istinsku vrijednost da bi mogli očekivati nešto stvarno. Istražite sadržaj svojega uma. Vi ste ono o čemu razmišljaš. Nisi li cijelo vrijeme zaokupljen vlastitom malom osobom i njezinim svakodnevnim potrebama?

Fina transformacija univerzalne električne sile je sila misli, misao koja se kreativno koristi; božansko "učinite to", stvaralačka volja, ideacija, sankalpa.

Vrijednost redovne meditacije jest u tome što te ona odvlači od svagdašnje dnevne rutine i što te podsjeća da niste ono što mislite da jeste. Ali samo prisjećanje nije dovoljno. Slike se pojavljuju i iščezavaju u zrcalu svačijeg uma, ali zrcalo ostaje. Naučite razlikovati nepokretno od pokretnoga, nepromjenjivo od promjenjivoga, sve dok ne shvatite da razlike postoje samo u pojavama, a da je jednota jedina nepromjenjiva činjenica. Tu temeljnu istovjetnost možete nazvati Bogom, brahmanom ili matricom (prakriti), riječi su najmanje važne. Bitno je samo spoznati da je sve jedno. Kad jednom, s punim povjerenjem rođenim iz neposrednoga iskustva, budete mogli ustvrditi: "Ja sam svijet, svijet je ja", bit ćete, s jedne strane, slobodni od svih želja i strahova. Ono što nisi ti ne može da se pojavi van tebe.Kad znamo osnovu, sve ostalo će biti spoznato. Sve stvoreno ima kraj ili uništenje, a ono što postoji ne može da se opazi, jer postoji zauvijek. Što je to što se rodilo? Koga nazivate čovjekom? Kako postojite i tko ste sada?

Po filozofiji joge, Duša je spojena sa prirodom iz neznanja. Naša je namjera da se otarasimo vlasti, koju priroda ima nad nama. To je cilj svih religija. Potencijalno, svaka duša je božanska. Cilj je da iskažemo to božansko, što je u nama, svladavajući prirodu, vanjsku i unutrašnju. Učinite to, bilo pomoću dijela, bilo pomoću obožavanja, bilo pomoću psihičke kontrole ili filozofije - na jedan od njih, vise njih ili sve ove načine - i budite slobodni. To je sva religija. Doktrine, dogme, rituali, knjige, hramovi i forme su samo drugorazredne pojedinosti. Ako  nema neznanja, nema  ni spajanja. Uništenje neznanja je nezavisnost Vidioca.

Univerzum je ispunjen djelovanjem, ali ne postoji onaj koji djeluje

. Postoji bezbroj osoba, malih, velikih i golemih, koje zahvaljujući poistovjećivanju s tijelom zamišljaju da djeluju. Ali to ne utječe na činjenicu da je svijet djelovanja (makadakaš) jedinstvena cjelina u kojoj sve ovisi o svemu i sve utječe na sve. Zvijezde duboko utječu na nas i mi duboko utječemo na njih. Istupi iz djelovanja u svjesnost, ostavi djelovanje tijelu i umu jer to je njihovo područje.

Ostanite čisti svjedok, sve dok čak i svjedočenje ne nestane u vrhovnoj stvarnosti. Zamislite gustu džunglu prepunu teških stabala. Daska je napravljena od stabla, isto kao i sitna olovka koja piše po njoj. Svjedok čita ono što je napisano i zna da su i olovka i daska u dalekom srodstvu s džunglom, a da samo pisanje nema ništa s njom. Pisanje je u potpunosti nadodano i njegovo nestajanje nema nikakve važnosti. Nestajanje osobe uvijek je praćeno osjećajem velikog olakšanja, kao da nam je s leđa spao težak teret

Svjedočenje pripada području uma. Svjedok postoji usporedo s onime što svjedoči. U stanju nedvojnosti nestaju sva odvajanja Jogin tvrdi da onaj tko kontrolira duh, kontrolira također i materiju.

Jogin pokušava ovaj cilj postići psihičkom kontrolom. Sve dok se ne budemo mogli osloboditi prirode, mi smo njeni robovi i moramo činiti kako nam ona zapovijeda. Unutrašnja priroda je mnogo suptilnija nego vanjska i mnogo je teže uhvatiti se u koštac sa njom, mnogo je teze savladati je.

Stoga, onaj tko je pobijedio unutrašnju prirodu kontrolira čitav univerzum; ovaj je postao njegov slug

a. Ovo tijelo je samo vanjska ljuska duha. Tijelo i duh nisu dvije različite stvari; oni su upravo kao oštriga i njena ljuštura. To su samo dva aspekta jedne iste stvari.
Unutrašnja supstanca oštrige uzima materiju iz vanjskog svijeta i od nje proizvodi ljušturu. Isto tako, kod čovjeka, suptilne unutrašnje snage, koje sačinjavaju duh, uzimaju iz vanjskog svijeta grubu materiju i od nje proizvode tu unutarnju ljušturu, tijelo. Dakle, ako ovladamo unutrašnjim, vrlo nam je lako da ovladamo i vanjskim. Uostalom, te snage nisu različite. Nije točno da su jedne snage fizičke, a druge mentalne; fizičke snage su samo grube manifestacije suptilnih snaga, baš kao sto je i sam fizički svijet gruba manifestacija suptilnog svijeta.

Sredstvo za uništenje neznanja je neprekidna primjena razlikovanja. To je stvarni cilj vježbanja: razlikovanje stvarnog od nestvarnog, saznanje da Puruša nije priroda, da ona nije ni materija ni duh i da, budući da nije priroda, ona se ne može mijenjati. Samo priroda se mijenja, kombinira i ponovo kombinira, neprekidno se razlažući. Kada, kroz .stalno vježbanje, počnemo razlikovati, neznanje će iščeznuti i Puruša će početi da blista u svojoj istinskoj prirodi, sveznajuća, svemoćna, sve-prisutna.
Mudraci nam govore, budi svjedok – promatraj svoje misli, emocije, riječi i djela i čitav Univerzum kao san: Vaša svjesnost samo "vidi". Vaše sopstvo (atma, duh je u svemu tome samo svjedok i ništa više Bog nema veze ni s nagrađivanjem, ni s kažnjavanjem. On je samo refleksija, odjek i reakcija. On je Vječni Netaknuti Svjedok. Vi sami odlučujete o svojoj sudbini. I stvaranje, održavanja i razaranje slijede isti zakon, urođeni zakon univerzuma kojim upravlja māyā. (sadahana)

Nije ispravno reci da se najviše Sebstvo (paramàtman) rađa kao svijet (jagat) jer kako se može izmijeniti nečija istinska priroda (svabhava)? Mnogostrukost nije osobina samog najvišeg Sebstva (paramàtmatattva). Vede (sruti) to objavljuju u različitim kontekstima, pa cak i osuđuju one koji najviše Sebstvo vide mnogostrukim. Svjedok svih stanja uma, pa čak i njegova poništenja, nikad se ne može spoznati umom. Samo je Svjedok na njega ne utječu ni vrijeme i prostor i zbog toga se naziva àtmacaitanya. On jest Istina (satya). Sve ostalo je nestvarno. Isto su tako rođenje i smrt pojedinca (jivin) neistiniti. Oni su samo rijeci koje ne znače ništa. Ono sto se vidi u snovima nije odvojeno od sanjaća. Može se doimati različitim i odvojenim od njega, ali zapravo je dio njega jer potječe iz njegove svijesti. Onaj koji je svjedok nema početka ni završetka, ne vežu ga dužnosti i obveze, ispravno i neispravno. Znati to učvrstiti se u tom uvjerenju snaći postići oslobođenje od okova. Uznemirenost uma (cittaspandana) uzrok je pojavama (utpatti). (màndukya upanisada)

Taj simbolizam postizanja svijesti svjedoka imamo u doživljajuShivinog plesa u srcu poklonika i kada ga doživimo u mirnoći uma kojega smo pročistili meditacijom, mi postajemo vječnim svjedok promjenjivosti Svijeta. U tom stanju svjedoka pravo je istinsko iskustvo i doživljaj čiste svijesti-Shive koji iako pleše, uvijek ostaje transcendentalan.

Izvornik Tekstovi Upanišada

Girija