Kada u skladu sa svojom vlastitom prirodom Apsolut (brahman) otvara i zatvara oči, nastaje ono što je znano kao stvaranje i rastvaranje univerzuma. Neispravnom razumijevanju, "ja" (ahamkara) izgleda kao nečista zamisao u beskonačnoj svijesti. 

No kada se "ja" pravilno razumije, njegovo se značenje doživljava kao beskonačna svijest. Kada se ova istina otkrije čovjeku čistoga duha, njegovo se neznanje odjednom rasprši. Drugi se drže svoje vlastite neistinite zamisli, kao sto se dijete drži zamisli o postojanju utvare. Kada čovjek spozna lažnost "ja" kao odvojenog entiteta, kako može vjerovati u druge zamisli (kao sto su nebo, pakao itd.) koje su vezane uz njega? Čežnja za nebom, cak i oslobođenjem, javlja se u čovjekovu srcu samo tako dugo dok se doživljava "ja" kao entitet. Dok traje "ja", u životu postoji jedino nesreća. 

Svijet nije ništa drugo već čisti prostor svijesti. 

Čovjek se "ja" zamisli može osloboditi samo samospoznajom. Međutim, visi oblik "ja", proširen do neograničenosti, koji stvara osjećaj "ja sam jedno s čitavim univerzumom, ne postoji ništa osim mene", spoznaja je prosvijetljene osobe. Druga je vrsta "ja" čovjekov osjećaj da je "ja" krajnje fino i atomske strukture i stoga različito i neovisno o svemu u ovom univerzumu. Tome se također ne može prigovoriti jer vodi do oslobođenja. No ranije opisano "ja" predstavlja čovjeka čije se sebstvo poistovjećuje s tijelom i mora se odlučno odbaciti. Postojanim njegovanjem višeg oblika "ja", niži oblik nestaje. Samospoznat se čovjek tada može baviti svakojakim djelovanjem ili ostati u osami. On nikako ne propada.

Spoznajte svijest koja je darovatelj plodova svih misli, svjetlo koje sja u svim svjetlima, vrhunski dobitak. Ta svijest prožima sve udove, uvijek budna i živa, neprekidno titra u svim tvarima, i uvijek je homogena i neuznemirena kao u dubokom snu, a potpuno budna. Ta svijest je zbilja koja daje individualne značajke svakoj tvari u univerzumu. Iako unutar svega i tako blizu svima, ona je daleko - jer joj duh i osjetila ne mogu pristupiti. Stalna i homogena u budnom stanju, sanjanju, dubokom snu i četvrtom stanju svijesti, ona zasja kada nestanu sve misli, kada nestanu sva uzbuđenja i svaka privlačnost i odbojnost.

Ta je svijest slobodna od želje i osjećaja ega i ne može se podijeliti na dijelove.

Dostigni čovječe tu svijest koja je sve, a ipak, iako je sve, ona je iznad mnogolikosti. Ona je kozmička mreža u kojoj je uhvaćeno bezbroj bića poput ptica; u njoj se očituju svi ovi svjetovi, iako se uistinu nikada nije dogodilo ništa. 

Ta je svijest po prirodi bitak i nebitak i mjesto odmora svega što je dobro i božansko. Ona igra uloge svih bića i izvor je svakog uzbuđenja i mira, iako je zauvijek sjedinjena i oslobođena. Ona je život svih živih bića, nestvoreni nektar koji nitko ne može ukrasti, uvijek postojeća zbilja. Ta svijest koja se odražava u osjetilima iskustva ipak je slobodna od njih i osjetila ju ne mogu doživjeti. U njoj uživaju sva bića, iako je sama po sebi čisto blaženstvo iznad svakog užitka - kao prostor uzvišena je, a ipak slobodna.
Čini se da Ta Svijest prividno čini sve, ona ustvri ne čini ništa.