Razgovori s Bogom
Pisac; Zašto stalno putujem Vremensko/Prostornim Kontinuumom? Zašto sam se upustio u ovu beskrajnu potragu za Bogom?
Bog; Tvoje putovanje nije beskonačna POTRAGA za Bogom, nego bezkonačno ISKUSTVO Boga. Ako to shvatiš na taj način, razlog tvojega vječnog putovanja postaje očigledan. Putovanje je proces. To je način na koji spoznaješ Boga, uistinu način na koji sebe spoznaješ KAO ono što je Božansko. Stoga je to putovanje tvoja najveća radost.
Dobro, znači da »putujem« kroz vrijeme i prostor kako bih iskusio Boga. No, kad ću uistinu susresti Boga? Ranije si rekao da će Bog biti prvo iskustvo koje ću imati nakon svoje smrti.
Ako vjeruješ da će biti tako, onda će tako i biti. No, ne moraš čekati sve dotad. Zapravo, ti neprestano susrećeš Boga. To sam ti pokušavao reći. To je najvažnija pogreška gotovo svih ljudskih teologija: vi mislite da ćete jednoga dana susresti Boga. Zamišljate da ćete se jednoga dana vratiti Kući. Nećete se vratiti Kući. Nikada je niste ni napustili.
Čitav je svemir sastavljen od samo jedne stvari
koja se ponaša na različite načine. Svoje Ja doživljavate kao Mnogovrsnu Individualnost.
Rekao si da ćemo se nekoliko puta vraćati na najvažnije teme. A sada pred nama izlažeš posve novu duhovnost. Nov način promatranja stvari. Nekoć sam razmišljao da se nalazim izvan jabuke, da želim i nadam se osjetiti njezin okus. Tako me podučavala stara duhovnost. No, ti kažeš da nisam izvan jabuke, nego sam njezin dio koji se kreće kroz nju, a ta je čitava jabuka Bog. Bog nije samo u jezgri, u središtu sviju stvari, nego Bog JEST sve stvari.
To je točno. Sada se koristiš metaforom kako bi zavirio onkraj nje. Zamišljao si da stojiš izvan Boga, ali ti ne stojiš izvan Boga. NE MOŽEŠ. Bog je Sve Što Postoji. Nije moguće da bilo što postoji izvan Svega Što Jest.
I stoga sam ja... .
To je točno. Upravo kao što si ranije rekao Ti si dio Boga koji može okusiti Boga.
A kako bih u tome mogao uspjeti? Hoću reći, kako će mi moje beskrajno, kružno kretanje kroz Hodnike Vremena pružiti »okus Boga«?
Pružajući ti beskrajno iskustvo samga sebe kao stvoritelja. Bog je stvoritelj a kad sebe doživiš kao stvoritelja, tada sebe doživljavaš kao Božanstvo. Ranije sam ti rekao da je čitav svemir sastavljen od jedne tvari koja se ponaša na različite načine. Vaši znanstvenici sada tu jednu stvar nazivaju temeljnom životnom energijom koja se očituje u obliku sićušnih »superstruna« koje vibriraju različitim brzinama. Varijacije u tim vibracijama stvaraju varijacije u fizičkoj tvari koja sačinjava sve stvari u svemiru. Također sam rekao da si ti sastavljen od iste stvari. Jednom kad to spoznaš, jednom kad shvatiš da se »materija« pokazuje različitom u ovisnosti o različitim vibracijama tih superstruna, moraš samo shvatiti kako navesti superstrune da vibriraju onako kako ti to želiš da bi stvorio fizičku stvarnost kakvu želiš. Brzina i obrazac vibracija struna stvara konkretna fizička očitovanja.
Dobro, a čime se te vibracije mogu ubrzati ili usporiti? Što navodi njihove frekvencije da budu više ili niže?
Ti.
Ja?
Da, svi vi. Svojim mislima, svojim riječima, svojim djelima.
Ono što misliš, ono što govoriš, ono što radiš odašilje vibracije iz središta tvojega bića. Misli nisu ništa drugo nego vibracije. Kao što znaš, može ih se mjeriti. Riječi su vibracije tvojih glasnica. Djela su ovakve ili onakve vibracije čitava tvojeg fizičkog tijela. Te vibracije oblikuju određene obrasce i postižu određene frekvencije, a te fluktuacije stvaraju određene vrste poremećaja u energetskom obrascu koji je Sam Život. Takvi poremećaji nisu ništa drugo nego oblikovana i promjenjiva kretanja nevidljivih superstruna, a te različite vibracije stvaraju različitu fizičku tvar.
To je prava životna alkemija!
I jest. »Frekvenciju života« možeš mijenjati onim što misliš, govoriš ili radiš, jer tako izazivaš promjene u energetskom obrascu, a to si »ti sam« te u energiji koju »ti« odašilješ u svijet. Promjene u energetskom polju u tebi i oko tebe stvaraju nove lokalizirane fluktuacije u širem Prostorno/Vremenskom Kontinuumu u okviru kojega postojiš, a to stvara nove fizičke učinke tvojega života.
Kakve vrste misli, riječi i djela stvaraju najpozitivnije frekvencije? Mislim da znam odgovor, ali mi ipak reci.
Naravno da znaš odgovor. Pozitivne misli, riječi i djela proizvode najpozitivnije frekvencije u vibracijama superstruna ili energetskih obrazaca u životu. Meditacija ili molitva je uzvišen oblik promjene energije. Vizualiziranje onoga što želiš je uzvišen oblik manipulacije energijom. Izgovaranje riječi je uzvišen oblik prilagođavanja energije. Takve aktivnosti mijenjaju vibracije superstruna koje čine tebe i sve što te okružuje. I samo vrijeme možeš doživjeti drukčije, ovisno o vibracijskim pomacima do kojih dolazi s promjenama u stanju tvoje svijesti. Ako si u promijenjenom stanju svijesti, može ti se učiniti da vrijeme stoji ili da se dramatično ubrzava. Mnogo je osoba u dubokoj meditaciji provelo vrijeme koje im se učinilo kao vječnost, a kasnije su otkrile da je u Vanjskoj Stvarnosti prošlo samo nekoliko minuta. Za razliku od toga, nije neuobičajeno da osoba u molitvi ili tihoj kontemplaciji provede, prema svome mišljenju, jako kratko vrijeme, a onda pogleda na sat i shvati da je prošlo mnogo više vremena. Ljudi to dožive i onda kažu da se vrijeme može stezati ili rastezati. Zapravo, ti se sporije ili brže krećeš Hodnikom Vremena, a to uopće nije ni stezanje ni rastezanje.
Ovo je čudesan kratak tečaj metafizike. Možda bismo ga trebali nazvati metafizičkom kozmologijom. Štoviše, metaforičnom metafizičkom kozmologijom. No, toj »znanosti« zapravo ne bismo trebali davati nazive, jer bi mnoštvo ljudi pokušalo osporiti na znanstvenim osnovama. I to s pravom jer na temelju današnjih znanstvenih spoznaja, veliki dio ovoga o čemu govorimo ne bi imao nikakva smisla.
Iznenadio bi se kad bi saznao koliko će toga biti savršeno smisleno.
Koliko bi dugo trebao trajati taj tečaj, što misliš, da bismo shvatili život i smrt? Hoću reći, u ovom smo se razgovoru dotakli mnogih tema..
.Na teoretskoj razini bilo bi jako korisno znati što se zbiva u procesu života i smrti, kako i zašto.
Iz knjige; KOD KUĆE SA BOGOM
Neale Donald Walsch str;141 -155