Sva iskustva, uzroci i unutarnje snage razvijaju  naše sposobnost razlučivanja, potičući nas na svjesnost koja razvezuje vezanosti i privide, te usmjeruje ka postignuću slobode u vječnom, u BOGU. U trenutku kada uspijemo vlastita sjećanja promatrati kao nešto što se dogodilo nekome drugome, više nas zablude neće sputavati. To znači da je njihova međusobna povezanost prestala. Sjećanja se odvajaju od naše svijesti, prerađena, preoblikovana u sada svjesnost i više nema nemira.

Yogi-učenik mora dobro naučiti vrlo važnu stvar. Biti u stanju provoditi razliku između ego poriva i duhovnih vrijednosti poput potiskivanja i preoblikovanja osjećanja, želja, strasti ili sjećanja. Sve dok nešto nastojimo zaboraviti, neprestano se kolebamo između želja i stremljenja za i protiv.  Nadići relativne i dualističke prosudbe odlika je čistog srca. Što je potisnuto, nastavit će na nas utjecati a da toga nismo ni svjesni. Upravljat će našim koracima i djelima. Može izazvati  bolest i mučiti nas na nebrojeno mnogo načina. Stoga je važno otvoreno se suočiti sa vanjskim i unutarnjim iskustvima i provoditi jedinstvo misli riječi i djela. Tada podsvijest, nametnuti programi uma i vanjski utjecaji više neće imati moć nad nama. Čvrsta vjera i predanost univerzalnim vrijednostima omogućava nam  zagospodarit silom privida koji snažno utječe na um,  zauzdati ga i poput konja usmjeriti na pravi put koji smo odlučili slijediti. Tako koristimo svoja duhovna iskustva u službi i provedbi osobnog dobra i duhovnog rasta.

Jer kako Vedanta uči nema loših snaga, već samo onih loše upotrijebljenih. Na taj način yogi-učenik postiže unutrašnji mir. Veličanstvenim i svetim mirom postiže ravnotežu s prirodom koja ga okružuje. Kontrolom svih vanjskih i unutarnjih sila kontrolira um duh i tijelo.  Istinskom sljedbom i duhovnom praksom postaje nalik mudracu koji  živi u unutrašnjem miru. Ovisno o stupnju u kojem učenik napreduje, snaži se i njegov unutarnji vid, unutarnje oko, te se počinju razvijati duhovne vrijednosti. Učenik uči kako zagospodariti svim svojim mislima, osjećanjima, svakim pokretom, odlukama ispravno provodeći stečeno znanje. Ono što je bitno, to je razvoj i širenje svijesti.

U čovjeku su djelatne iste snage koje su djelatne i u prirodi.  Riječ je o stvaralačkim snagama, a one potječu  od BOGA. Kako se ljudska svijest sve više bliži Bogu, čovjek sve više postaje gospodarom stvaralačkog načela. Takvo je postignuće dostupno svakom čovjeku, ali se većini pričinja nedostižnim, jer čovjek neumjereno rasipa vlastite stvaralačke snage. Svjetovna moć, čulni užici, zemaljsko uživanje, sve je to prolazno, opsjena, san iz kojeg ćemo se prije ili kasnije probuditi. Kako bi postigao krajnji cilj, božansku samosvijest i samadhi-stanje, svaki čovjek mora putem koračati sam za sebe kako bi vlastitom snagom izborio svaki korak na toj uskoj i strmoj stazi.

Sjedinjenjem s univerzalnim, božanskom SUŠTINOM doživljava se jedinstvo sa cjelinom, živim svijetom, unutarnjim duhom i doživljava univerzalnu ljubav i od toga trenutka cijeli  život posvećuje se  jedinstvu sa Bogom..

Yogin stremi znatno više od svjetovnih ljudi, on se određuje za SVE: ŽIVOT, BESMRTNOST, neprolaznu i savršenu SREĆU! Duša koja stremi beskrajnom, besmrtnom, može se zadovoljiti samo VJEČNIM-JEDNIM.