DUHOVNE PRAKSE ZA UMIRUĆE

Sjedam se kako bi često ljudi posjećivali mog učitelja, Jamyang Khyentsea, jedino da pitaju za vođenje u trenutku smrti. On je bio toliko voljen i poštovan po cijelom Tibetu, posebno u istočnoj provinciji Kham, da su neki putovali mjesecima da bi ga na kraju sreli i dobili blagoslov samo jedanput prije nego umru. Svi moji učitelji bi to isto savjetovali, jer je to bit koja se treba kada vi umirete: „Budite slobodni od ovisnosti i nesklonosti. Čuvajte vaš um neuprljan. I sjedinite vaš um s Budom."

Cjelokupni stav budizma o trenutku smrti može biti sažet u ovom stihu Padmasambhave iz ciklusa Tibetanske knjige mrtvih:

 

Sada kada bardo umiranja sviće nadamnom,

Napustit ću svu pohlepu, žudnju i povezanost,

Ući smireno u čistu svjesnost učenja. Izbaciti svoju svjesnost u prostor nerođene Rigpe

Dok napuštam to tijelo sastavljeno od mesa i krvi

Znat ću da je bila kratkotrajna iluzija.

 

U trenutku smrti, dvije su stvari koje vrijede: sve što smo učinili u našim životima, i u kakovom je stanju um u tom trenu. Čak i da smo nakupili mnoge negativne karme, ako smo zaista u stanju učiniti promjenu u srcu u smrtnom trenu, to može imati presudan utjecaj na našu budućnost i promijeniti našu karmu, jer je smrtni tren jedna izvanredno moćna prilika za pročišćenje

 

SMRTNI ČAS

 

Sjetite se da su sve navike i sklonosti koje su pohranjene u osnovi našeg uobičajenog uma spremne da budu pokrenute od ma kojeg utjecaja. Isto tako znademo kako i najmanji izazov može ponukati naše nagonske, naviknute reakcije na površinu. Dalai Lama objašnjava:

 

U trenutku smrti u pravilu stavovi dugotrajno bliski uzimaju prvenstvo i usmjeruju naše ponovno rođenje. Zbog istog razloga, snažna vezanost se stvara za samoga sebe, budući da se bojimo da će naše ja postati nepostojeće. Ta veza­nost služi kao povezujuća spona za prijelazno-stanje među životima; sklonost za tijelom povratno djeluje kao uzrok uvođenja tijela prijelaznog (bardo) bića.

 

Radi toga je naše stanje uma u smrti najznačajnije. Umremo li s pozitiv­nim stanjem uma, možemo poboljšati naše sljedeće rođenje, unatoč našoj negativnoj karmi. A ako smo uzrujani i rastreseni, to može imati štetan utje­caj, iako smo mogli povoljno koristiti naše živote. To znači da zadnja misao i osjećaj koje imamo prije nego umremo ima krajnje moćnu odlučujuću pos­ljedicu na našu neposrednu budućnost. Upravo kao što je um lude osobe potpuno zaokupljen s jednom fiksnom idejom koja se uvijek ponovno vraća, tako i u trenutku smrti naši su umovi potpuno ozljedivi i izloženi bilo kojim mislima koje nas tada obuzimaju. Ta posljednja misao ili osjećaj koje imam: mogu postati uvećani izvan svih razmjera i preplaviti naše cijelo opažanje. Zato učitelji ističu da je odlika ugođaja uokolo nas kada umiremo presudna S našim prijateljima i rođacima mi bismo trebali učiniti sve što možemo da potaknemo pozitivne emocije i posvećene osjećaje, kao ljubav, suosjećanje i odanost, i sve što možemo da im pomognemo da „ostave pohlepu, žudnju i ovisnost".