Nesebična djela nastaju iz pročišćenog karaktera. Kad djelujemo s ljubavlju i pažnjom prema svima primičemo se našem cilju. Služba drugima uzdiže nas iznad lijenosti koja nas drži dolje. Nesebičnom službom drugima također prevladavamo i želju za posljedicama jer mi ne djelujemo u svoje ime. Kad iskazujemo takve duhovne osobine djelujemo u skladu s Božjom voljom. Pokazujući plemenita obilježja smanjujemo utjecaj loše karme iz prošlosti i zadobivamo Božju milost. Naša nas djela pripremaju za pobjedu koju zovemo oslobođenje. Naša su djela potvrda našeg dobrog karaktera. Ako ne djelujemo u skladu s onim u što vjerujemo kako možemo očekivati iskustvo mokše?

Čovjekov odgovor na dobro i zlo u svijetu ovisi o njegovoj karmi (posljedicama prošlih djela) što je u suglasju s mjerom njegovih urođenih težnji - guna. Karma je ključ oslobođenja

.

Karma nas može približiti odredištu mokše. Pa ipak moramo se truditi bez neprimjerene želje za posljedicama djelovanja. Kad obavljamo rad sa stavom nevezanosti za posljedične dobrobiti on oslobađa um od želja. Rad koji obavimo na takav način iskazuje Boga koji je u našoj nutrini. Pomagati drugima prirodan je izričaj unutarnje Božanskosti. Kad obavljamo djelatnosti (karma) i pritom razmišljamo o dobrobitima tako obavljenog rada to samo uvećava ego i želje koji su neprijatelji oslobođenja. Dobitak za ego gubitak je za samospoznaju.

Karma će donijeti vezanost samo kad se obavlja s okom uprtim u plodove djelovanja. Kad ju obavljamo bez ikakve primisli o plodu djelovanja ona s druge strane vodi u samo oslobođenje ili mokšu! Pa čak i oslobođene osobe izvršavaju određene djelatnosti u svijetu iako od toga ne ostvaruju nikakvu dobrobit. One to čine kako bi unaprijedile dobrobit svijeta!

Vrlina slama ego i zamjenjuje sebičnost nesebičnošću. Briga za druge unaprjeđuje čovjekovu sposobnost da shvati dušu - ãtman. Oni koji služe druge spremaju se za dar Božje milosti i brzo napreduju na putu prema oslobođenju - mokša. Njihova nesebična djela pomažu im da odbace ego i zadobiju oslobođenje. Oni privlače Božju pomoć koja svladava bilo koju prepreku na putu.

Bog voli one koji čine dobro čovječanstvu kao svoju dragu djecu. Oni su savšena braća svojim sugrađanima. Oni zavrjeđuju i ostvaruju svijest o ãtmanu

.

Srce teži jedinstvu, ono je u svojoj mudroj ljubavi utočište svima bez razlike. Um s druge strane razdvaja i proučava, traži razlike u sitnicama. Srce teži cjelovitosti, ono ne oprašta sukobe. Čovjek koji je oslobođen ne sudi i ne osuđuje. Neispravna djela izviru iz neznanja i iskrivljenog pogleda na život. Svi ljudi traže sreću i mir. Stav i energija ljubavi primiču nas Gospodu koji je uvijek spreman odgovoriti na dobrotu. Onaj koji postaje ljubav otkrio je prirodu Božju. A što je drugo oslobođenje nego izražaj mudre i ljubazne prirode Božje iz čovječje nutrine?

Spoznaja koju nije moguće ostvariti logikom niti nuđenjem žrtava, niti ju je moguže ostvariti raspravom niti drugim disciplinama može se ostvariti jedino ljubavlju

.

Duhovna ljubav izražava jedinstvo s drugima. Kad uistinu volimo druge osjećamo njihove radosti i tuge kao svoje. Takva ljubav ne traži ništa za uzvrat. Nju ne određuje tjelesni odnos niti dubina zahvalnosti. Ljubav govori o temeljnoj objavi Božje radosti koja teče iz naše nutrine. Ta ljubav raspoznaje da nas nikakve razlike ne odvajaju, da svi mi objavljujemo istu poruku. Ona teče iz pročišćene svijesti kao posljedica duhovnih vježbi. Takva ljubav prirodno uključuje atmičku svijest. Ego ne može preživjeti tamo gdje vlada mudra ljubav. Um nije u stanju stvarati želje tamo gdje ljubav vidi samo jedinstvo.

Izbor stapanja s Bogom ili ponovnog rođenja pred zorom slobode ovisi o želji. Nema nikakve sebičnosti u želji za stapanjem s Bogom. To nije smanjivanje, to je širenje.

Oslobođenje može samo uvećati čovjekovu ljubav. Nikakva sebičnost ne prati želju za mokšom. Jer stapanje širi pojedinčevu svijest. Oslobođena osoba nastavlja služiti druge. Samospoznat muškarac ili žena mogu samo služiti velikom nesebičnošću. Vjerovati da to nije tako ukazuje na temeljno nerazumijevanje prirode oslobođenja. Budina samospoznaja nije smanjila njegov koristan doprinos društvu. Nasuprot tomu on je nastavio s velikom djelotvornošću podučavati i služiti drugima. Iskustvo oslobođenja – mokša - zajamčeno je muškarcu ili ženi koji pokazuju veliku težnju ka Bogu. Kad se ego i želje smanje na najmanju moguću mjeru, on ili ona služe iz suosjećanja, a ne iz sebičnosti. Oslobođena duša ili mukhta vidi sebe u svima i stoga prirodno traži uklanjanje patnje i neznanja. Iskustvo spoznaje jača provedbu moralnih dužnosti.

 Jñãni ili onaj koji je stekao mudrost pošto je ostvario prosvjetljenje, posjeduje karakter vrhunskog morala. Nakon što je svoje nagone i sklonosti pokorio svojoj pročišćenoj volji, i podredio svoju volju najvišem uzoru dobrote t.j. Bogu, on postaje utjelovljenje ispravnog djelovanja (pravičnosti ili duhovne dužnosti).

Stav sveobuhvatne ljubavi prirodno teče iz iskustva oslobođenja. Kad čovjek iskusi ujedinjenu atmičku svijest on prirodno postaje sve suosjećajniji. Na tom stupnju čovjek sve prepoznaje kao dio sebe ili Boga. Ljubav obuhvaća bitan i vrijedan posljedak ove pobjede.

Putevi koji vode k Bogu (učenja SSBabe)

Girija