Način broj jedan na koji zatvaramo srce prema voljenoj osobi je okrivljavanje za probleme kroz koje s njom prolazimo. Postajemo zagriženi u tome da je problem u drugome, pošto smo se vezali za poricanje da u nama postoji dio prema kome smo zatvorili srce kod partnera. Ova samoobmana omogućava nam da s punim pravom osudimo i odbacimo partnera, a da pri tom ne budemo svjesni da imamo iste te osobine koje odbacujemo. Osudili smo okrivljenog da je greška u njemu i da se zbog toga mora promijeniti kako bi sve bilo u redu.  Pošto problem nikada nije u tome kakvi su naši partneri nego to što smo prema njima zatvorili srce, svaki pokušaj da ih promijenimo u nešto što bi nam se svidjelo uvijek će propasti.

Zahtjev da se naš partner promjeni da bismo ga voljeli sam je po sebi izraz nedostatka ljubavi. Onaj kome se nameće zahtjev da se promjeni bez razlike će biti uvrijeđen i opirače se promjeni, iako će možda "iz sve snage pokušavati" poslušati. Zahtjev da se moramo promijeniti da bi nas voljeli pojačava koncept lažne osobnosti da takvi kakvi smo nismo vrijedni bezuslovljene ljubavi. Ako u sebi odbacujemo isto ono što naš partner u nama odbacuje, onda ćemo povjerovati da s nama nešto ne valja i pomisliti da se stvarno moramo promijeniti. Pokušati se promijeniti i postanemo ono što naš partner očekuje znači prihvatiti i naš i njegov sud da takvi kakvi smo nismo vrijedni ljubavi.
Neizbježno je da na dubljem nivou dođe do opiranja, čak i kad se izvana čini da se slažemo. Da bi došlo do iscjeljenja, neophodno je da se oba partnera usredotoče na same sebe kao uzrok svoje patnje i da prestanu sa međusobnim optuživanjem. Kada mi budemo više voljeli, izgledat će da su na neki čudesan način i naši partneri postali sposobni više voljeti i da ih je lakše voljeti. Međutim, ljudi koji imaju probleme u vezi rijetko počinju sa sviješću o tome da njihove teškoće dolaze od njihove vlastite nesposobnosti voljeti. Kad bi bilo tako, do izlječenja bi došlo brže i manje bi boljelo.''

Problem koji imamo sa realnostima koje stvaramo jeste da nam se neki dijelovi te realnosti sviđaju a neki ne. Rješenje je da ih sve volimo, a to je ono što nam Pročišćavanje srca pokazuje kako da djelujemo. Puno pomaže ako shvatimo da je sve što doživljavamo savršeno takvo kakvo jeste da bi ohrabrilo pročišćavanje naših srca. To je stoga što su naše realnosti projekcije naših lažnih osobnosti koje vole uslovljeno i te realnosti nam pružaju točno ona iskustva sa kojima treba vježbati nevezanost, točno u određenom redoslijedu koji je neophodan da bismo poništili sve vezanosti koje nam zatvaraju srca.

Kada shvatimo da su svi ljudi koje odbacujemo ili optužujemo samo odrazi nas samih, postaje mnogo jednostavnije osloboditi se stavova lišenih ljubavi. "Bez obzira da li nekoga volite, mrzite ili mu se podsmijevate, to su sve samo vaši odrazi. Ako odustanete od tih "reakcija, odjeka i odraza" vašeg uma, koji vam se pojavljuju u pojavnom svetu, i uhvatite se za Stvarnost koja se zove Srce, onda će sve te razlike u mišljenju, osjećanjima, postupcima, itd., zauvijek nestati" Zato, "Prvo shvatite da je vaš svijet samo odraz vas samih i prestanite da odrazu tražite zamjerke"

Ako poslušate kako "razgovarate sa sobom", lako ćete raspoznati kakav je vaš odnos prema sebi. Da li vas (i druge) vaše misli tretiraju sa obzirom, suosjećanjem i ljubavlju ili vam zatvaraju srce? Pažljivo slušajte i osjetite kako misli na vas djeluju. Da li osjećate da vam je srce otvoreno i široko dok slušate? Ako nije, otkrijte poruke koje zatvaraju srce koje se kriju u vašim mislima i prestanite se s njima poistovjećuivati. Uzmimo, na primjer, misao "Stvarno sam napravio veliku grešku, kako sam mogao biti tako glup, hoću li se ikada opametiti?" i zamislite da je to unutrašnji dijalog između djela lažne osobnosti koji osuđuje i djela koji je odbačen. Ove riječi postaju, "Stvarno si napravio veliku grešku, kako si mogao biti tako glup, hoćeš li se ikada opametiti?" Kada dio koji sluša povjeruje u tu osudu i pomiri se s tim da bude omalovažavan, to znači da ste prihvatili  tretman bez ljubavi i da ćete zbog toga patiti. Zašto biste to radili kad je očigledno da se tako povređujete? Razlog je to što ste povjerovali da je osuda "točna" jer ste je toliko puta čuli da vam izgleda ispravna. Poistovjećujete se s njom i onda pravite korak više i kažete "svom sucu", "Pošto je ovo točno, dajem ti pravo da me s tim ponižavaš." Koristite navodnu istinitost optužbe da biste opravdali okrutno samo-odbacivanje, i pošto to činite sebi, vjerojatno ćete i drugima dozvoliti da vas odbacuju. Osim toga, vi ćete druge odbacivati na isti način kao što odbacujete sebe.

Kada se poistovjetimo sa mislima bez ljubavi tako što im povjerujemo, izražavamo ih i čak uživamo u njima, one se umnožavaju i postaju sve snažnije. Srca nam se zatvaraju i patimo. Jednu misao prati druga, sve dok ne prekinemo taj lanac misli i oslobodimo se. Nije neophodno da se takve misli izraze da bi prouzrokovale bol. A ako smo meta mi sami, naravno, više je nego dovoljna i samo misao.

Ako niste sigurni da li je neka misao bez ljubavi, osjetite njeno djelovanje u srcu, dok mislite. Da li vam se srce otvara ili zatvara? Misli koje sadrže kritiku, odbacivanje i prezir zauzimaju visoko mjesto na listi misli koje zatvaraju srce. Može se pokazati kao veoma teško osloboditi se od vezanosti da želimo da neko bude drugačiji nego što jeste, pogotovo ako vjerujemo da su ljudi onakvi kakve ih vidimo a ne odraz nas samih. Mnogo je lakše ako smo spremni prihvatiti mogućnost da to kako vidimo druge nije tzv. objektivna percepcija, već kreacija naših vlastitih misli. Kada shvatimo da smo uhvaćeni u iluziji koju su stvorile naše misli, lakše će nam biti da počnemo gledati na drugu osobu kao na odraz nas samih i pokušati da otkrijemo kako. Na primjer, ljudi koje obično izbjegavamo i odbacujemo odražavaju aspekte nas samih prema kojima smo zatvorili srce. To nije uvijek lako vidjeti, čak i kada tu ideju smatramo prihvatljivom.

Zato, kad god zatvorite srce prema nekoj osobini druge osobe, grupe ili rase, potrudite se da otkrijete kako se i prema sebi odnosite na sličan način bez ljubavi. Možda on neće biti potpuno isti, ali će imati istu suštinu Recimo da reagirate ljutnjom kada se od vas traži da nešto obavite, jer smatrate da je osoba bezobzirna kad ne vidi da ste već preopterećeni. Vidite da li možda sebe tjerate raditi stvari koje ne želite, ili ste nesvjesni toga,  na isti se bezobziran način odnosite prema sebi.