U čovjekovom duhovnom ekranu se kreće stotinu misli u kratkom vremenu. Ni jedna od tih misli nema dovoljno energije da bi bilo što promijenila niti stvorila u našem životu. Pod umom podrazumijevamo cijeli vrtlog koji se nalazi na našem duhovnom ekranu. Tu spadaju sve misli i emocije, svi impulsi koji se kreču kroz našu glavu.
Inteligencija je proizvod uma. Um stalno računa, preračunava, razmišlja, uspoređuje, kalkulira i sudi. Sve ono što nije njemu slično, on odbacuje. Mislima i emocijama um može utjecati na ljude i događaje.

Mašta je nesvjesno kretanje misli i emocija kroz nasu svijest.. Mašta je potpuno rasipanje energije, ona ima korisnog efekta u duhovnom i intelektualnom razvoju djece. Mašta je uvijek proizvod uma.Svijest sama po sebi predstavlja život i kada postojimo stopljeni sa sviješću, onda je to kao potpuno mirno more. Nema kretanja, nema misli i emocija, nema vrtloga i svega onoga sto um stvara. Obično ljudi nikada ne doživljavaju svoju svijest, ne osjećaju je, niti joj pridaju važnost.Kada nema kretanja u našoj svijesti, tj. misli i emocija, nas duhovni ekran je prazan. Tada mi postojimo potpuno u praznini svoje svijesti.

Razvijanje-budnosti do visokih razina je smisao evolucije ljudskih bića. Ako imamo dovoljno energije kad smo u praznini svijesti i ako znamo postojati u sadašnjosti, doživjet ćemo budnost.

Tu visoku budnost označavamo kao SVJESNOST. Kada nas nešto jako boli naša svijest se tada usmjeri na bol i kažemo da smo svjesni te boli, tj. naša svjesnost je usmjerena na mjesto bola. Mi smo tada budno prisutni u boli. Osim što možemo biti svjesni boli, raznih emocija, misli i događaja, možemo biti svjesni i svoje budnosti.

Ako postojimo u visokoj budnosti svijesti i koncentriramo se na tu svoju budnost, kažemo da smo svjesni svoje svjesnosti.
Kad smo svjesni svoje svjesnosti postojimo u prirodnom stanju svijesti (čistoj). Onaj tko doživljava svoju budnost i svjesnost postoji u stanju Blaženstva. Doživljavanje svjesnosti stvara u svakom čovjeku neizrecivi izvor kozmičke sreće.

Svjesnost je proizvod svijesti i što je veći nivo svjesnosti, osoba sve manje koristi um. Istinska bit ljudskog bića jest postojanje u prirodnom stanju svijesti. Svaka osoba predstavlja prirodno stanje svijesti bez ikakvog kretanja unutar te svijesti. To znači, svijest bez misli, bez emocija, bez ikakvih impulsa koji se kreču kroz svijest, jednostavno svijest koja postoji. Ako se .unutar te svijesti pojavi bilo kakav impuls, bilo kakva želja i ako ta želja proizvede misao i emociju i tada dolazi do kretanja.

Kretanje unutar svijesti nam omogućuje duh/pažnja. Duh se neprekidno kreće unutar svijesti s misli na misao, s emocije na emociju, s jednog vanjskog objekta na drugi. Posljedica koncentriranja na objekte u pokretu je obično potpuno zaboravljanje ili bolje rečeno gubljenje svjesnosti.

Gubljenje svjesnosti ne znači ništa drugo do gubljenje veze sa samim izvorom, odnosno gubljenje kontakta s onim sto mi zapravo jesmo. Kad se taj fenomen zaboravljanja produži, kada se svjesnost jako smanji, tada se identificiramo s objektom koncentracije.

Biti BUDAN ili u prirodnom stanju svijesti znači ne vezati se ni za što. Naša prvotna pažnja ili duh ostaje u stalnom stanju mirovanja, mi funkcioniramo na način kao da nam je sve svejedno.

Kada promatramo čovjeka kao ljudsko biće, onda možemo promatrati njegovo:
- fizičko tijelo
- emotivno tijelo
- mentalno tijelo i
- njegovu svijest.

No skoro nitko se ne bavi sviješču, niti iskusi svoju koncentraciju. Svi znamo da je još jedna karakteristika svijesti ta da prosječan čovjek može zadržati koncentraciju na jednom statičnom objektu maksimalno 12 sekundi. Zato čovjekov duh/pažnja tijekom dana zbog stalnog lutanja primarne pažnje potroši ogromnu energiju, a još veću u stanjima snažnih emocija.

Kada je čovjek u prirodnom stanju svijesti (budan) on je u skladu sa prirodom. Tada se njegov duh/pažnja zaustavlja, smiruje, polako vraća na svoje srediste, a to j e budnost unutar naše svijesti. Postići budnost okosnica je svih metoda i učenja najviše duhovne razine Budastvo

Prvo, treba raspoznati budnost, odnosno svjesnost. Na početku duhovnog rada to se postiže vježbama svjesnosti. Vježbe svjesnosti poučava da treba razviti prisutnost u sadašnjosti svega onoga sto se s nama zbiva. Na taj se način smanji lutanje duha, prvotne pažnje. Kada se zaustavi lutanje naše pažnje, mi doživljavamo prazninu naše svijesti. Postoje upute, jer možemo postići da po želji postojimo u prirodnom stanju svijesti. Vježbe se odvijaju u vašoj svijesti, a ne u fizičkom tijelu.
1.ući u prirodno stanje svijesti
2. što češće biti u njemu, i zadržati ga
3. doživjeti da stalno postojimo u prirodnom stanju svijesti.

Kada doživimo prazninu naše svijesti, otkrit ćemo još dvije karakteristike svijesti. Ta svijest posjeduje budnost i svjesnost. Svi ljudi tijekom dana, od trenutka kada se probude su budni, međutim, nikada ne obraćaju pažnju na tu budnost, niti je mogu naći. Svjesnost bi bila/fenomen svijesti preko koga jasnije opažamo svijet. Često kažemo svjestan sam ovog, svjestan sam onog. Čovjek nikada tijekom života ne dođe u situaciju da kaže: "Svjestan sam svoje svjesnosti, ili budno pratim svoju budnost, ili budno sam prisutan u svojoj budnosti." Razlike između svjesnosti i budnosti su minimalne.

Svi znamo da čovjek oduvijek teži biti sretniji, zadovoljniji, radosniji, a to je naročito izraženo kod današnjeg čovjeka. Iako je kao biće napredovao u mnogim granama svog djelovanja, međutim, njegovo nezadovoljstvo i nemir ne mijenjaju se iz stoljeća u stoljeće. Sav napredak u tehnici ga nije učinio ni sretnijim ni zadovoljnijim. Postavlja se pitanje zašto, zbog čega se to događa i u čemu j e problem, kada su znanost i tehnika toliko napredovali.Problem je u tome sto je čovjek kroz svoju evoluciju najviše pažnje poklanjao razvoju tehnike, medicine, znanosti, a malo na svoj duhovni razvoj.

Svi sveti spisi ponavljaju to vrhunsko znanje da duh treba biti zaustavljena unutar nas, ne lutati, tada dolazi do novih spoznaja i novih mogućnosti čovjeka kao svijesnog bića.  Postoje mnogo različitih duhovnih pravaca, većina praktičara u početku duhovnog rada podjednako napreduju. Međutim, vrlo brzo može doći/do zastoja iz vise razloga, jer se:
a) količina energije se ne poveća u svijesti tijekom dana
b) ne povećava koncentracija
c) svojom tehnikom koju sadake koriste u životu ne uspiju postići trenutak sadašnjosti, a jedino kroz trenutak sadašnjosti mogu ući u dublje razine svoje svijesti.

Doživljaj svjesnosti budnosti je jako teško opisati, jer nema određenog mjesta gdje se to nalazi. Može se reći da u sadašnjosti vaše biće je svjesno i budno gleda a vi ste koncentrirani na tu svjesnost koja gleda. Nema nečeg konkretnog na što se koncentrirate. To je jedan doživljaj. Doživljaj sadašnjosti, vas koji gledate. Budite svijesni svoje svijesti tada se duh povlači, ostajete koncentrirani, svjesni sebe.

Da biste normalno pratili budnost, najprije ju trebate doživjeti i naći. Budnost je stanje bez kretanja.

Yogascitta-vrtti-nirodhah