Sada razumijemo zašto nam je Isus govorio da volimo svoje neprijatelje! Sada imamo ideju o tome zašto nam je Isus govorio da ne sudimo. Kako mogu voljeti svog „neprijatelja“ kada ne znam da je taj „neprijatelj“ zapravo moj najveći prijatelj, u svakom smislu, jer mi pomaže očistiti moje dugove? Bez tog „neprijatelja“ ne mogu postati slobodan! Ili kako mogu suditi drugome kada znam da time zapravo osuđujem sebe? Što se događa meni, to sam na sebe privukao i to što privučem sebi, radi na emancipaciji Sebstva od zapleta ne-Sebstva. Sve što se događa Sebstvu je dar Sebstva, Sebstvu, za veće dobro Sebstva, koje vodi oslobođenju Sebstva.
 
Sada se vidi smislenim ono što je Isus, sveznajući učitelj rekao: „Ako te netko udari po obrazu, okreni i drugi, te ako te netko traži tvoju odjeću, daj mu i nju“. (Luka 6:29) Ako reagiramo na događaje ponavljamo lanac tih događaja jer su akcija i reakcija jedno i jedno su drugome suprotstavljeni. Ako te udarim i te me udariš nazad, zatim ja vratim a ti se osvetiš, i ja te udarim i te me udariš nazad; nikada nećemo pobjeći od kruga rađanja i umiranja. Ubodi umiranja i rađanja se zaustavljaju ne-reagiranjem.

Moramo biti aktivni ali nikada reaktivni.
 
Samo to učini!
Bez prisile, učini to
I bez odbojnosti da to ne učiniš
Samo to učini!
To se zove akcijom u neaktivnosti
Bez pogleda na plodove učinjenog
Bez osjećaja Ja i Moje
Samo to učini!
 
… Za dobro Učinjenoga
 
Čovjek se rađa u Karmi. Čovjek umire u Karmi. Čovjek isto hoda svojim putem prema Bogu kroz Karmu.
 
Što je to što je rođeno? – Tijelo
Što je to što umire? – Tijelo
Što je to što se ponovo rađa? – Um
Što je to što mora umrijeti da se ne bi ponovo rodilo? – Um
I što je to što nikada nije rođeno i nikada ne umire? - Atma
 
Kada je Isus rekao – ukoliko netko ne umre, neće živjeti! – nije govorio o fizičkoj smrti tijela već o nestajanju uma u Nad-svijesti. Tjelesna smrt uključuje raspadanje pet elemenata koje sačinjavaju ljudsko tijelo. Kada um postane ujedinjen sa suptilnim tijelom, kažemo da je osoba izgubila svijest. Ona ne čuje, možete je zvati imenom, ona ne reagira. Eter (Zvuk), prvi element se stopio nazad s eterom.
 
Nadalje, osoba prestane disati. Tada ga doktori proglase mrtvim. Ali to nije vrijeme kada je ona umrla. To je samo trenutak kada se drugi element, zrak srodan osjetu dodira, stopio nazad s univerzalnim dahom. Zatim se treći element, vatra, razgrađuje. Tijelo se hladi počevši od stopala.
 
Vatra srodna osjetilu vida se vratila nazad vatri. Kada se to dogodi, četvrti element, voda koja je srodna osjetilu okusa, počinje curiti iz svake rupe ili otvora. Zato doktori stavljaju tijela u hladnjače. Konačno zemlja koja se donosi na osjetilo mirisa, vraća se nazad u zemlju, prašina se vraća u prašinu. Tijelo se zatim ili pokapa ili kremira.
 
Kada se fizičko tijelo sastavljeno od pet elemenata, koji su nadalje srodni pet osjetila, pet osjetilnih organa i pet organa djelovanja, tako raspadne, vitalna snaga se povlači u suptilno tijelo koje je sastavljeno od uma. Cijeli je postupak, zapravo, obrnut. Kada se vitalna snaga povuče u suptilno tijelo, um, fizičko tijelo se raspada. Um ne umire smrću tijela. Jer je um riznica koja pohranjuje nečija sjećanja, iskustva, navike, želje, očekivanja i slično, i te se informacije ne brišu smrću fizičkog tijela.
 

Umjetnički prikaz 5 elemenata

One ostaju u memorijskom čipu podsvjesnog uma i prenose se iz života u život. Oni koji mogu zaviriti u korijene podsvjesnog uma znaju istinu o svojim prošlim životima. Kada se um, niži ili viši, oslobodi te gomile informacija, više ne postoji rađanje i ne postoji smrt. To je razlog zašto su Kršćanski mistici nazivali taj put mentalne transcendencije „oblakom nepoznatog“ i Istočni mistici također opisali kao „negativni put: ne ovo, ne ono“.
 
Imamo ovdje analogiju. Imamo sjeme riže za svojom ljuskom. Ako posijemo rižu zajedno sa ljuskom, ona će se razviti i pružiti mnogo drugog sjemenja. Ako posijemo rižu bez ljuske, ona nikada ponovo neće izrasti. Ljuska je um. Riža je tijelo. Dokle god um ustraje, rađanje je neizbježno.
 
Čim se ljuska uma ukloni, tijelo više nema moć ponovnog rađanja. Kada se to dogodi, Atma uskrsava u svom istinskom bezobličnom stanju. To je duhovna jednakost:

Čovjek minus Um jednako Bog. Bog plus Um jednako Čovjek.

Sposobnost „de-umizacije“, odnosno rastvaranja ega – koje je korijen svih mentalnih aktivnosti – je alkemija koja transmutira čovjeka u njegovo Božansko stanje. To je značenje uskrsnuća. To je također značenje Križa: rezanje „I“ (JA) poprijeko. Bez križa, smrti ego-svjesnosti, nema uskrsnuća. U tome leži sama srž Kršćanstva i uistinu svih religija.