Pogubljenje Ivana Krstitelja
Herodijina mržnja prema Ivanu Krstitelju bila je neumoljiva. Nije se mogla pomiriti samo sa njegovim utamničenjem. Konačno, prilika je stigla. Na svoj rođendan Herod je pripremio slavlje za visoke dužnosnike i vojne zapovjednike, te vodeće ljude Galileje. Herodija je planirala da njena kćer, Salome, pleše pred Herodom i njegovim gostima. Ples Salome se jako svidio Herodu, te je impulzivnom strašću Herod obećao Salome, pod zakletvom, da će joj ispuniti sve što zatraži, sve do polovice njegovog kraljevstva. Djevojka je otišla svojoj majci i rekla, „Što da zatražim?“. „Glavu Ivana Krstitelja“, odgovorila je.
U trenu djevojka je pojurila do kralja sa zahtjevom: „ Želim da mi odmah daš glavu Ivana Krstitelja na pladnju“. Istoga trenutka Herod je zažalio svoje nepromišljeno obećanje, ali zbog obećanja i jer se nije htio povući pred svojim gostima, zadao je naredbu. Tako je Ivan obezglavljen u zatvoru i glava mu je na pladnju donesena te predana djevojci, koja ju je zatim odnijela majci. Ivanovi učenici su došli po Ivanovo tijelo te ga pokopali. Tada su rekli Isusu što se dogodilo.
Tako završava priča o Ivanu Krstitelju, na način na koji to ljudski um može percipirati. To je vrlo tužna priča iz ograničene ljudske percepcije, koja vidi samo dio cjeline. Priča o Ivanu Krstitelju, kakva jest, ostavlja mnoga pitanja neodgovorenim. Ona stvara mnogo kontradikcija vezanih uz Boga, na način na koji smo Ga naučeni vidjeti – prožetim Ljubavlju, Znanjem, Moći, Pravednosti i Sveprisutnim. Ona potiče osjećaj ljutnje, gnušanja i osvete prema životu i prema bitku. Zašto nam je Isus rekao, „Volite svoje neprijatelje“? Može li ta Ljubav zaista biti istinska kada se nađemo u praktičnoj situaciji Ivana Krstitelja? Zašto nam je Isus rekao, „Ne sudite“? U egzistencijalnom položaju Ivana Krstitelja, kako je moguće ne suditi postupke Heroda i Herodije?
Do sada smo gledali na priču iz perspektive Ivana Krstitelja, koja je ujedno i naša perspektiva, ljudski kut gledanja. Ljudski um samo može vidjeti djeliće jer je njegova sama priroda u dijelovima. Duh vidi sve stvari jer je njegova srž Cjelovitost. Pogledajmo sada na priču, ne iz djelomične ljudske točke gledišta, nego iz Božansko Prosvijećene točke gledišta gdje se sve točke, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti stapaju.
Veliko atmičko pitanje: „Zašto je Bog tih?“
Sadašnji život je kratki uvod u golemo i beskonačno razdoblje života.
Iako Ivan Krstitelj uopće nije poznavao svoju prošlost, Isus ga je znao čak i prije nego što je rođen. Gospod je rekao Židovskom Proroku Jeremiji, „Poznavao sam te prije nego što sam te oblikovao u majčinoj utrobi. Prije nego što si rođen poslao sam te i postavio za mog glasnogovornika svijetu.“ (Jeremija 1:5). Gospod Krishna je rekao Arjuni u Bhagavad Giti „Ti i ja smo prošli mnoga rađanja. Ja poznam svatko od njih ali ih ti nisi svjestan“.
Kako to da Isus i Krishna znaju i vide sva prošla rađanja, a mi ne možemo zapamtiti ili se sjetiti točnih detalja događaja naših života od prije deset godina, niti se možemo ponekad prisjetiti svega što se dogodilo dan ranije? Kada se to događa sa situacijama u jednome danu, što reći od događajima iz prošlih života?
Dolazimo u takve situacije jer djelujemo na razini svijesti koja ima vrlo mali kapacitet pamćenja. To je svijest budnog stanja, uglavnom opisivana kao „svjesno stanje“. Svatko ima tri druga stanja svijesti koja su potisnuta od većine ljudi. Ta tri uključuju pod-svjesno stanje, nesvjesno stanje i super-svjesno stanje (Turiya).
Postoje jednostavna pojašnjenja o tri stanja svijesti. Prva razina svijesti, opisana kao „svjesno stanje“, se odnosi na budno stanje. Tijekom tog stanja vidimo sunce kako obasjava mnoge predmete i mjesec koji ima sličnu ulogu tokom noći. Zato, donosimo zaključak da su sunce i mjesec odgovorni za stvari koje vidimo tijekom dana. Ali i kada spavamo, vidimo mnoge stvari. Ali sunce i mjesec koje vidimo tokom budnog stanja nisu i u stanju snova, a nije niti bilo koji drugi izvor svjetla. Ipak, tokom sna, vidimo cijeli svijet, točnije svijet snova. Što osvjetljava taj svijet? Taj svijet snova je opisan kao pod-svjesno stanje. U pod-svjesnom su pohranjene sve informacije o našim prošlim životima, sve do u detalj.
U dubokom, stanju bez snova, potpuni je mrak. Nema ni znanja ni mudrosti u tom stanju. Ali će nas daljnja potraga dovesti do pitanja kako znamo da je mrak? Koje je to svjetlo svjesnosti koje nam omogućuje da vidimo i poznamo taj mrak? Stanje dubokog sna se opisuje kao „nesvjesno“ stanje. Nesvjesno stanje je iznad uma. Ono je neuznemirena mirnoća blaženstva povezana s kauzalnim tijelom koje omata Više Sebstvo. Ono je potpuna apsorpcija u čistom blaženstvu bez objekata. U stanju bez snova, u mogućnosti smo povezati se sa tim stanjem svijesti koje nam pruža potpuni smiraj i osvježenje kompleksa uma i tijela. Kada se probudimo iz stanja dubokog sna osjećamo se osvježeno i ispunjeno energijom. Kako bi postali svjesni nesvjesnog stanja (Svjesnost o Nesvjesnom) moramo dostići tu neuznemirenu mirnoću tišine pored mnogobrojnih zvukova.
Postoji četvrto stanje koje nadilazi sva ostala stanja. Ono se može opisati kao super- svjesno stanje ili Turiya. U tom stanju svjesnosti možete vidjeti sve, posvuda i uživati u uzvišenom blaženstvu. Oni koji su ostvarili takvo stanje svijesti gospodari su vremena i prostora. Oni su posvuda, znaju sve i mogu sve.
Ta četiri stanja svijesti su u svima baš kao što je u putar u svakoj kapi mlijeka. Činjenica da netko nije uvidio da je putar u mlijeku ne mora značiti da on stvarno tamo i nije. Na isti način, činjenica da netko ne može vidjeti prošle živote ne znači da se netko pojavljuje po prvi puta u ovome zemaljskome svemiru.
Kada vidimo samo jedan život među milionima drugih života kako možemo ispravno prosuđivati? To je ograničenost koja proističe iz uma. Samo oni koji su se stopili s principom Božanstva mogu dati ispravni sud. Kako je Isus rekao da je Ivan Krstitelj u prošlome životu bio Ilija (850 godina unazad) prokopajmo sad malo pijesak prošlosti kako bi otkrili skrivene fosile koji će rasplesti misterije Božanske Šutnje i objasniti neke misterije reinkarnacije.
bglavac
irida
edin.kecanovic
