Isusa Ivan krsti

Isus je došao Ivanu kako bi ga on krstio. Krštenje je Židovsko / Kršćanski vjerski ritual koji označava novo rođenje u Duhu. Ono je vanjski simbol koji inicira duhovnog aspiranta na unutarnji put koji vodi uskrsnuću Vječnog i Besmrtnog Duha. Isus je jednom rekao, „Istina je, da nitko ne može ući u Kraljevstvo Božje bez da je rođen od vode i Duha. Meso rađa meso, ali Duh rađa Duh.“ (Ivan 3:5)

Voda korištena u obredu krštenja predstavlja proces čišćenja koji vodi unutarnjem pročišćenju srca. Blagoslovljeni su oni čista srca jer će gledati Boga. Ivan je krstio vodom. Ali je Isus krstio vatrom i Duhom Svetim. Voda može očistiti samo izvana. Zato se Ivanovo krštenje smatra nepotpunim. Ali duhovni agenti vatre i Duha Svetoga Isusova krštenja čiste iz unutrašnjosti i čine vanjsko jednako unutarnjem. To je inicijacija u uzvišenu svijest.

Ivan je bio začuđen da mu Isus dolazi na krštenje. On je znao da je Isus čist izvana i iznutra. On je prosvjedovao govoreći, „Ja sam taj kojeg Ti trebaš krstiti, a Ti dolaziš k meni?“ Isus je odgovorio, „Neka bude tako; ispravno je da to učinimo kako bi sve bilo pravedno.“

Tada je Ivan pristao. Na taj način možemo reći da je Ivan Krstitelj bio Isusov Guru koji Ga je inicirao na put Duha; baš kao što je Gospod Rama iniciran od mudraca Vashiste i Gospod Krishna od mudraca Sandeepani. Uzeli su sebi Gura, ne zato jer su ga trebali, nego da čovječanstvo nauče potrebi duhovne inicijacije na putu oslobođenja.

Nakon krštenja, Isus je izašao iz vode, nebo se otvorilo i Ivan je ugledao Duh Božji kako se spušta u liku golubice i sleće na Isusa. I glas sa neba je rekao, „Ovo je moj voljeni Sin, i u potpunosti sam zadovoljan s Njim.“ (Matej 3:17)

Ivan krsti Isusa

Herod Antipa (rođen 20 godina prije Krista) vladao je Galilejom i Pareom, gdje su Ivan i Isus koncentrirali svoje poslanje. Kralj Herod je prekršio Staro-Zavjetni Židovski zakon koji čovjeku zabranjuje ženidbu sa bratovom ženom. Herod je preoteo Herodiju, ženu njegovog brata Filipa dok je on još uvijek bio živ.

Ivan se otvoreno suprotstavio tom braku govoreći Herodu, „Nije zakonito za tebe imati ženu svoga brata.“ Zbog toga, Ivan se zamjerio Herodiji i ona ga je pod svaku cijenu željela ubiti. Herod se bojao Ivana jer su svi ljudi vjerovali da je Ivan prorok. Kao kompromis prema njegovoj ženi, dao je zatvoriti Ivana.

Ivan sumnja u Isusovu Božanskost

Dok je Ivan bio zatvoren, logično bi bilo da se molio Isusu, da ga spasi iz ruku onih koji ga žele ubiti. Ivan je dobro znao da Isus ima moć da ga oslobodi. Ali je Isus bio potpuno tih na Ivanovu nevolju. Samo onaj koji je bio iza rešetaka može razumjeti Ivanovu agoniju, čiji je život visio na niti. Što Ivan nije učinio za Isusa? Bio je pravedan još u maternici. Isus je rekao da je Ivan realizacija svih proroka skupljenih u jedno. Ivan je žrtvovao svaku kap krvi i znoja za Isusovo poslanje.

Zbog Isusa on je sav svoj život proveo u nemilosti i opasnostima divljine gdje nije jeo niti pio. Sama svrha njegovog rađanja bila je da pripremi ljude na dolazak Mesije. On je tu misiju provodio svojim cijelim Duhom, Srcem i Snagom. Na materijalnoj razini Ivan je Isusu bio rod. Koje druge uvijete poklonik mora ispuniti kako bi privukao Gospodovu naklonost?

Veliko Atmičko pitanje je „Zašto Isus nije učinio ništa kako bi pomogao Ivanu?“ Katkada poklonik zapomaže Gospodu u tjeskobi njegove patnje ali sve što iskusi je nepristupačna šutnja. Može li Onaj koji je stvorio uši, ne čuti? Može li Onaj čija je sama srž čista Ljubav, biti indiferentan na tjeskobu i patnju?

Taj položaj je u Ivanovom umu podigao mnoge sumnje. On je već čuo o velikim djelima koje Isus čini. Zato je on poslao svoje učenike koji su ga došli posjetiti u zatvoru, nazad k Isusu da ga pitaju: „Jesi li ti uistinu Mesija kojeg smo čekali, ili trebamo tražiti nekoga drugoga?“ Isus im je rekao, „Pođite nazad Ivanu i reci te mu o tome što ste vidjeli i čuli – slijepi gledaju, bogalji hodaju, oboljeli od gube su izliječeni, gluhi čuju, mrtvi su vraćeni u život i Dobre Vijesti se daju siromašnima. I recite mu: „Blagoslovljen je onaj koji ne gubi vjeru u Sina čovječjeg““ (Matej 11:6) Test istinske vjere je u bezuvjetnoj i postojanoj predanosti Gospodu u magli razložnih kontradikcija. Uistinu, nemoguće je zadovoljiti Boga bez predanosti. (Hebrejima 11:6)