ROĐEN, DA SE NE BI PONOVO RODIO

Jednog dana Isus je poveo svoje najbliže učenike, Petra, Ivana i Jakova uz visoku planinu. Tamo je Isus pokazao svojim učenicima iskru Njegovog Božanskog sjaja. Kako su učenici gledali, Isus se preobrazio. Njegov se izgled promijenio tako da je Njegovo lice sjalo sjajem miliona sunaca, a odjeća Mu postala besprijekorno bijela. Odjednom su se tamo pojavili Mojsije i Ilija te počeli sa Isusom razgovarati. Petar je uskliknuo, „Gospode, ovo je predivno! Ako želite, izraditi ću tri svetišta, jedno za Tebe, jedno za Mojsija i jedno za Iliju.“

Božansko iskustvo je za Petra bilo prejako i želio ga je sačuvati. Ali, kako je to izgovorio, uzdigli su se u oblake blaženstva. U tom nad-svjesnom stanju začuli su Iskonski Zvuk Tišine kako govori; „Ovo je Moj voljeni Sin, i u potpunosti sam zadovoljan s Njime. Slušajte Ga!“. Ovo je uzvišeno iskustvo duhovno šokiralo učenike. Pali su licem na zemlju. Isus, samilosna Majka, im je prišao te ih uzdigao. „Ustanite“, rekao im je, „ne plašite se“. Njegovim nježnim dodirom učenici su se povratili svijesti i kad su pogledali vidjeli su samo Isusa kako stoji pored njih. (Matej 17:1-9)

Isus je uputio učenike da nikome ne govore o svome iskustvu sve dok se On ponovo ne uzdigne iz mrtvih. Odnosno, dok ne pokaže svijetu da ima moć poleći Svoje tijelo te ga ponovo uzdignuti. (Ivan 10:18)

Ovo je Božansko iskustvo usadilo u srca učenika istinu o Božanskosti njihovog Učitelja. „Da, On je obećani Mesija, Onaj koji treba doći“. Ipak, još je jedna sumnja zastala u njihovim srcima. Proroci iz davnina dali su nepogrješive znakove koji će prethoditi dolasku Pomazanika. Jedno od njih je da će veliki prorok Ilija, koji je živio 850 godina prije Krista, ponovo doći kako bi pripremio Mesiji put. „Pazite, jer poslati ću vam proroka Iliju prije dolaska velikog Gospodnjeg dana“. (Malahija 4:5). „Kako se proročanstvo nije ispunilo“, učenici su se zapitkivali, „zašto Isus tvrdi da je Obećani Mesija?“ I kako su se spuštali niz planinu, skupili su snage kako bi ga zapitali: „Zašto učitelji vjerskih zakona inzistiraju da se Ilija mora vratiti prije dolaska Mesije?“

Isus, gospodar vremena, im je rekao da je Ilija već stigao u tijelu Ivana Krstitelja, ali ga ljudi nisu prepoznali već su se loše prema njemu odnosili. (Matej 17:12; i 11:14)

 Ivan Krstitelj od Leonarda da Vincija

Uskrsnuće je spoznaja o tome tko jesmo. Kako je naša srž, ili istinsko Ja, sama srž svih stvari, stvorenih i nestvorenih, uskrsnuće je znanje i ukupnost svih stvari. Reinkarnacija je neznanje o tome tko mi jesmo. Obmana je ta koja ocrtava neograničen Besmrtan Duh granicama kompleksnosti tijela i uma.

Tako je uskrsnuće konzumiranje reinkarnacije. Sama svrha rađanja je nadilaženje kruga ponovnog rađanja. Rođeni smo kako bi naučili ne roditi se ponovo. Naš je voljeni Swami u jednom od svojih govora u Brindavanu, jednom rekao da je najveći dar koji majci možemo dati taj da se više ne rodimo u utrobi majke.

Tijekom tog procesa emancipacije suočeni smo sa zamršenošću sudbine i slobodne volje, igrom karme i milosti i enigmama patnje i smrti. Kako nadvladati smrt? Kada Isus kaže „Ukoliko ne umrete, ne možete živjeti“ (Ivan 19:3), što točno On time misli? Što je smrt? Što je to što mora umrijeti? Što je to što se reinkarnira? Što je to što uskrsava? Što je to što nije rođeno i ne umire?

Kroz povijest Čovječanstvo se s tim misterijima borilo iz vremena u vrijeme. Koliko se god netko pokušavao hrvati s tim pitanjima, konačni eliksir leži u tom danu uskrsnuća: tom ranojutarnjem Suncu, kada se izlazeće sunce Atme uzdigne iz unutrašnjosti naših srca. Tada će se sve sumnje rasplinuti kao što magla počne uzmicati pred zorom jutarnjeg sunca. Jer ne postoji ništa skriveno, što neće biti otkriveno (Luka 12:2). Ovoj prezentaciji nije za cilj dati nacrt odgovora na gore navedena pitanja, već da vas potakne uroniti u te dubine vašeg bića gdje nema nikakvih tajni.

 Priča o Ivanu Krstitelju koji je bio Ilija

Začeće i rađanje Ivana Krstitelja bilo je Božansko Čudo. Sve je započelo sa Izraelskim svećenikom Zaharijom, koji je živio u vrijeme kada je Herod bio kraljem Judeje. (37 – 4, prije Krista). Zaharija je bio član svećeničkog reda Abijaha. Njegova žena, Elizabeta, je također bila iz svećeničkog reda Aaron-a. Oboje su na Boga gledali sa štovanjem, pazeći na sve Božje zapovijedi i pravila nepogrješivo. Ali nisu imali djece, jer je Elizabeta bila neplodna; i oboje su bili u poodmakloj dobi.

Jednog dana kada je Zaharija bio zaposlen svećeničkim dužnostima u hramu, dogodilo mu se neobično iskustvo. Anđeo Gospodnji se pred njim stvorio sa porukom: „"Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.“ (Luka 1:5 – 18)

Zaharija je posumnjao u poruku anđela Gabriela jer nije mogao shvatiti kako će njegova žena kojoj je prošla dob kada može roditi dijete, ipak roditi sina. Zbog njegove nevjere, Zahariju je anđeo onijemio, i nije mogao ponovo progovoriti sve dok se Sveto Dijete Ivan ne rodi. Osmoga dana tek, po ceremoniji imenovanja djeteta, Zaharija je na radost svih ponovo progovorio kako bi izgovorio ime koje je Anđeo dao djetetu: „Zvati će se Ivan“. Rečeno nam je da je dijete Ivan odraslo u Duhu i Moći Boga te ostalo usamljeno živjeti u divljini vrlo isposničkim i jednostavnim životom. Isus je rekao da Ivan nikada nije jeo niti pio. (Matej 11:18)