Prema je na sanskrtu ljubav kao očitovanje Božanskosti. Smisao riječi «ljubav» u pravom i jedinom smislu, je isto što i smisao riječi Bog, Apsolut, svijest, to je univerzalna nesebična, čista ljubav. Sve drugo je fikcija i vezanosti uma, ega i neznanja

Prava ljubav je bezgranična, bezvremena ogromna, ona nas preplavljuje, širi i nosi. Ljubav je riječ koja se često i olako koristi, možemo reći da vrlo malo ljudi zna pravo značenje te riječi. Svi govore, i često spominju u svojim kontekstima riječ ljubavi, ali ljubav većinom nema ništa zajedničko sa svim onim što se povezuje sa tom riječi. Stalno slušamo kako netko voli svoj auto, netko svog psa, netko neku osobu, jer riječ ″voljeti,″ koristi se za sve i svašta, najviše za «ja» i «moje», za sebičnost, interes, potrebu, posjedovanje i vezanost za čula..
Ljubav nije logika. U nekim situacijama imamo primjere u međuljudskim odnosima na koje nailazimo u obitelji poput ″zato što sam tvoja majka ti me moraš voljeti.″ Ljubav se ne adresira, Ljubav ne poznaje objekt, Ljubav ne uvjetuje, Ljubav ne određuje.

Ljubav se ne možete organizirati, to nije nešto što mi sa svoje strane radimo, mi ne možemo
upravljati sa tim. Ljubav je veća od nas, šira od nas, ona je sve, i mi smo u njoj . Zato trebamo biti stalno predani, otvoreni toj prema- punini kako bi je iskusili kao Boga. Ne smijemo glumiti i pretvarati se. Kad vi volite svoga muža svoju ženu ako ga /nju stvarno volite, tada će ta osoba nestati, a Bog postojati, isto tako ako volite cvijet /drvo/, odjednom čete opaziti da je cvijet nestao i da je Bog u njemu, i svugdje.

Prema - Ljubav u ovom smislu o kojem pričamo nije nikad posesivna, nikad djelomična, ona je uvijek cjelina, uvijek punina. Kad je um odbačen, a meditacija prisutna, tada vidimo cjelinu, vidimo sve kako jeste, sve aspekte zajedno. Sveci često ponavljaju da u našem učenju trebamo razumjeti prirodu /funkcije/uma, da bi se oslobodili iluzije, i razumjeli što su ljudska bića. Tada ćemo znati da dan i noć nisu odvojeni, da proljeće i ljeto nisu odvojeni, da su rođenje i smrt dva aspekta istog procesa. Tada sreća i nesreća neće biti u suprotnosti, oni su zajedno.

Uvijek trebamo biti u stanju svijesti ne izbora jer čim nešto izaberemo suprotnost se pojavljuje

. Kad čovjek ne bira, tada je transcendirao sve suprotnosti, a to znači nadići um., tada znamo što je pravo značenje preme – ljubavi koja se preljeva i širi.

Ljubav će doći samo čistom srcu.

Može doći bilo kojim putem, kroz dijete, muža, drvo, cvijet, znanje, suosjećanje, može doći kroz bilo što i preko bilo čega.

U pravoj ljubavi ja – ego se gubi, ljubav se izljeva sa neba a mi se stapamo sa BOGOM. Koliko je dosegnut savršen stupanj ljubavi prema Begu, tolika nam je mogućnost vidjeti Boga uvijek, i u svakom trenutku.

Svako živo biče treba shvatiti svoju osnovnu odliku ili/dharmu, da svi možemo voljeti, ta dharma je uvijek prisutna bez obzira na vanjske promjene. Najviša je ona religija, ono učenje koje nas osposobljava voljeti Boga kao Istinu i vrijednost sadržanu u svemu.
Kad se ljubav odriče svih ograničenja dostiže istinu.
Pravi ljubavnik, pravi sljedbenik na putu preme - ljubavi ne brine o cilju već uživa u svakom trenutku voli odmah, konkretno i neuvjetovano. Cijelo postojanje je kreacija preme – čiste nesebične apsolutne ljubavi.

Girija