Pitanje: ,,U intervjuu, Pitanje se odnosilo na predestinaciju, predodređenje. Je li sve unaprijed predodređeno? Kad nam je Swami dao one najviše pouke, govorio je o atmanu. Atman nije bio nikada rođen. On se također nije nikada ni ponovno rodio. To je rekao Swami. Ti međutim govoriš sada iz perspektive osobnosti pojedinca. Prisjeti se da je jedno od pitanja bilo: 'Postoji li uopće nešto pojedinačno?'. A Swami je odgovorio: 'Za atmana ne postoji ništa pojedinačno. Pojedinci su kao žarulje. No, mi želimo uvijek znati više. Zato ja i sjedim ovdje, a ne negdje drugdje. Što je s tim životom, s tim tragom koje moje tijelo ostavlja u ovome svijetu, da li je on predodređen? No, ako se hoćete spustiti na tu pojedinačnu razinu, onda će Swami odgovoriti na vaša pitanja na toj razini. U intervjuu nije dao taj odgovor, jer nas je poučavao na najvišoj razini Istine, na razini nepromjenjive Istine.

Najčešći odgovor, koji sam čuo od Swamija na to pitanje bio je da kod svog rođenja mi nosimo oko vrata ogrlicu od zrnaca (mala). Tu nam ogrlicu stavlja Gospod stvaranja, Brahma. Ona nije vidljiva, ali sigurno postoji. Zrnca te ogrlice predstavljaju sve djelatnosti s kojima ćemo se u ovome životu sresti, te ukazuju kada i kako ćemo svoj život okončati. Swami kaže da je to slično kao i kod teretnog vagona, koji nosi žig s datumom kada se vagon mora vratiti u tvrtku. Tako nosimo i mi jedan znak za trenutak kada će se naše tijelo sa svojom osobnošću vratiti k svojoj ishodišnoj točki, k pet elemenata. To je predodređeno. To je odgovor kojeg Swami obično daje.

To znači da je sve predodređeno. On također kaže da se možemo potruditi da steknemo Božju milost i time možemo promijeniti svoju sudbinu.

Mi smo bili ti koji smo obilježili svoja čela, a mi smo također i oni koji mogu s njega izbrisati znakove, zadobivanjem Božje milosti: Preduvjet je spona između našeg osobnog napora i Božje milosti.

Zakon uzroka i posljedice (karma) čeka da ubere plodove, t.j. da se u životu ispolji. To je duboka poruka iz svega ovoga. To je kao jedno ogromno skladište, ispunjeno s tisućama budućih života.

Mi smo toliko mnogo učinili u svojim prethodnim životima, daje nemoguće da sve to može završiti u ovome životu. Možda sam povrijedio svoje roditelje, što će tražiti da se ponovno vratim, kako bih kao roditelj slično trpio. Možda sam nekoj ženi učinio nešto nažao, što će tražili, da se ponovno rodim kao žena, kako bih to ispravio. Ili sam kao bogataš nešto loše učinio, i tada se moram vratiti kao siromah. Ima, međutim, i pozitivnih posljedica čije plodove smijem ubrati u budućim životima. Tu se zbraja sve i dijeli mnogo, mnogo života koji još čekaju na ispunjenje. Iz tog prenatrpanog skladišta robom, tako velikog kao 'Purnacandra Auditorium', uzimamo upravo toliko koliko stane u kolica za kupovanje, što odgovara životu kojeg živimo. Mi imamo na tisuće života iza nas, ali ih ima

Što je dakle važno? Da li je život tako važan? Ne. Važno je, da se 'spali Purnacandra-sala', ispunjena budućim životima.

Mi moramo iskorijeniti sjeme budućih života. Bilo što da se od nas zahtijeva, trebamo to učiniti, kako bismo ovaj život učinili svojim posljednjim... to je ono što je najvažnije! Tako dugo dok prihvaćamo da imamo izbor kod bilo čega, trebala bi to biti naša pogodnost. Za to moramo steći znanje. Samo napredovanje do najviših, univerzalnih znanja (atmavidya) omogućit će nam da sjeme budućih života učinimo neplodnim. Mora se razbiti privid rađanja i smrti. I to se može dogoditi samo ako svoja srca oslobodimo i očistimo od svih negativnih utjecaja, kaže Swami.

No, da li je sve to zabilježeno na našim čelima? Opet si moramo predočili s koje je razine postavljeno to pitanje. Gledano s najviše razine, to je pitanje besmisleno, jer se stvarno slanje rasplinjuje ako postavimo još jedno pitanje, naime, tko je taj ja, koji to želi znali?

Ako ispitujemo tko je taj koji traži, nećemo naći ništa osim Jednote i tada se više ne pita za stapanje. Na dvojnoj razini pronaći ćemo odgovore koji će nas moći zadovoljili samo na kratko vrijeme, jer ćemo ih brzo prerasli.

A zašto bi se uopće trebali mučili takvim brigama? Zašlo ne bismo jednostavno živjeli lako kao daje ovo naš posljednji život? To znači: iskreno, s ciljem upravljenim na Traženje najviše Istine.

To znači živjeli kreposne, kako se to Gospodu sviđa, tako da nas On daruje sve više i više Svojom milošću. Konačno ćemo spoznali Istinu da smo oduvijek bili Jedno s Gospodom. Mi smo On. 'Čovjek bez želja, je Bog', kaže Swami. Kada ono sjemenom ispunjeno skladište nestane, ostaje samo Bog. To je učenje o univerzalnoj mudrosti (jnana).

Do te se Istine može doći samo s ljubavlju i predanošću. A ljubav i predanost učimo kroz sadhanu i služenje našim bližnjima. Uobičajeno djelovanje (karma) mora se pretvoriti u sveto djelovanje (satkarma). Svelo djelovanje mora s vremenom prerasli u djelovanje bez očekivanja nagrade i plodova (niškamakarma). Slijedeći je korak pretvoriti niskamakarmu u karmaygou. To znači, svaku radnju izvodili svjesno u skladu s Božjom voljom i predati je Bogu kao žrtveni dar (yajna), iz čega sama po sebi nastaje predanost. To su koraci na Putu. Odgovor prema lome glasi: sve je pretprogramirano. Istovremeno, na razini pojavnog svijeta imamo mogućnost izbora.

Ako se obratiš Bogu, On se obraća tebi i lako Tvoja sjena počinje padali iza tebe. Ona li više ne može naudili. Ako međutim zaključiš da se obratiš svijetu. Bog te ostavlja samog a ti ćeš se naći u svijetu sjena ili znamenja na čelu.

U tom slučaju sve ovisi o tebi. Ako se smatraš dijelom svijeta prolaznosti, ovisan o njemu, i odvojen od Boga, a pretpostavljaš da imaš volju odvojenu od Njegove, tada se od tebe zahtjeva da je vršiš na konkretan način.

All Druker