Mantre
Namjera teksta je opisati što o mantrama govore same Vede, izvor najstarijih poznatih mantri.
Etimološki, riječ mantra sastoji se od korijena man- i sufiksa -tra. Man- je korijen koji se nalazi i u sanskrtskoj riječi manas, najčešće prevođene riječju um, a u hrvatskom se zadržao u riječi mnijenje. -tra je sufiks koji označava sredstvo kojim se obavlja neki posao, te bi na hrvatskom ekvivalent bio sufiks -lo (pisalo, šiljilo). Uzeti zajedno, doslovno značenje riječi mantra bilo bi sredstvo mišljenja.
Veda jest „apourusheya“, tj. nije ljudskog podrijetla (purusha=čovjek). Za vedske vidioce (drastas) se kaže da su otkrili vedske mantre ljudima. Rigveda, jedna od četiri Vede, kaže da vak (riječ, zvuk) postoji u četiri oblika tj. stadija i da samo učeni znaju koji su to („catvari vak parimita padani tani vidur brahmana ye minishinah, guha trini nihita neengayanti turiyam vaco manushya vadanti“). Tri oblika su skrivena a četvrti je ljudski govor. Vak, primarno označava riječ, ali ovdje se misli na zvuk vedskih mantri postoji u ova četiri oblika: para, pasyanti, madhyama i vaikhari. Para je vječan oblik mantre. Pasyanti je kada vidioc čuje ili vidi mantru. Madhyama je kada se zvuk spusti na razinu uma, a vaikhari je izražavanje mantre. Postoje različiti načini recitiranja Veda, poput ghana i jata stila.
Beeja je osnovni građevni blok svake mantre. Svako božanstvo (na sanskrtu devata, od nekih prevođeno i kao naravni zakon) posjeduje mula – mantru koja se sastoji ili je identična energiji generiranoj ili prezentiranoj beeja mantrom (korijenskim zvukom) tog božanskog oblika. Sukta (himna) je zbir mantri za specifično božanstvo.
Svaki tekst mantre posjeduje rishija, chandas i devatu: rishi je vidioc koji je otkrio mantru, chandas je metar u kojem je recitirana, a devata je vodeće božanstvo mantre ili božanstvo kome se obraćamo. Sama recitacija mora biti striktno naučena od učitelja (guru-a) jer svaka greška može imati neželjene posljedice po pojedinca i okolinu. Samputikarana je slijed mantri korišten za posebne svrhe u kombinaciji sa posebnim procedurama, yagyama. Mantra Vidya je samputikarana, zbir mula mantri za određeno božanstvo. Postoje tri vrste Mantra Vidyi – astra, kamya i para. Astra je borbena, služi kao oružje, kamya ima namjeru da služi određenoj svrsi, a para je za oslobođenje / spasenje.
Nakon vedske civilizacije, rijetko koja duhovna škola ili tradicija ne uključuje mantre (napr. tradicije Smarta, Srauta, Purana, Vedantinska, Tantrička, Budistička, Đainistička, nalazimo ih i kod sjevernoameričkih domorodaca). Tradicionalno, vedske mantre recitiraju se na 3-4 tona, s iznimkom himni Sama-vede gdje se opseg penje na 5-6 tonova. Takvo recitiranje se može prosječnom zapadnjačkom uhu činiti prilično monotono, ali svrha recitiranja ionako nije bila komunikacija sa drugim ljudima već sa višim razinama postojanja. Danas je većina mantri uglazbljena sa više ili manje stila i uspjeha, često se dodaju i razni efekti da bi se naglasila mističnost ili privukla mlađa publika. Dva primjerka možete poslušati na poveznicama, prvi je vrlo klasična izvedba mantre Sri Ram Jai Ram (Sri je korijenska mantra božice obilja i ljubavi Lakshmi), a druga je slobodna obrada indijanske mantre Hey nikati hey wanna.
https://youtu.be/rVjAebZL-Cs
https://youtu.be/j_0v93ufvnw
RIJEKA Hrvatsko književno društvo iz Rijeke raspisalo je natječaj za nagradu »Josip Eugen Šeta«, koja nosi ime nedavno preminulog riječkog pjesnika. Kako je ovim povodom kazao predsjednik HKD-a Valerio Orlić, nagrada je pokrenuta s namjerom da lik i djelo Josipa Eugena Šete ne ostanu prepušteni zaboravu. Jadran Zalokar podsjetio je da se Šeta u hrvatskoj književnosti pojavio 1960-ih godina, predstavljajući primjer pjesnika koji je istinski živio svoju poeziju i glazbu. Šeta je bio poznat i po svom boemskome stilu. Šetin sin Lari upoznao je novinare sa sačuvanim rukopisom svoga oca koji bi trebao biti objavljen. 
irida
bglavac
