Znači, čistim hodanjem mladić i djevojka nauče razgovarati i razgovorom rješavati i najteže probleme, upoznaju sebe kroz budućeg bračnog druga, otkrivaju te tako dragocjene i fine pojedinosti do kojih se dolazi samo na ovaj način. Stoga kad dođu u brak posve su spremni i upućeni u pojedinosti i bogatstvo cjelokupnog bračnog života i u taj uzvišeni događaj bračnog čina kojem sada dostojanstveno, zdravo i opušteno mogu pristupiti. Bračni čin, ispravnije rečeno - bračno darivanje, verbalno se također uči za vrijeme čistog hodanja i to na način da budući supružnici spoznaju kroz duge, nježne i iscrpne razgovore, kako je tjelesni čin ljubavi upravo darivanje, jer muž ženi daruje poljupce, nježnosti, maženje, a ona njemu na to odgovara spontanom željom za tjelesnim sjedinjenjem što muškarca i duševno i tjelesno neizmjerno raduje. Znači muž i žena se u sakramentalnom braku potpuno daruju jedno drugome.Važno je znati i to da je mladić, odnosno muškarac odmah spreman za bračno darivanje, dok je ženi potrebna predigra, znači puno nježnosti, poljubaca, milovanja.

Niti muškarac, odnosno muž, niti žena, osim iz opravdanih razloga (bolest, čuvanje trudnoće i sl.) ne smiju se uskratiti jedan drugome.Danas, nažalost, u većini brakova je tako da žena muškarca ucjenjuje bračnim darivanjem, jer je povrijeđena što joj on ne posvećuje dovoljno pažnje, a on joj opet ne posvećuje dovoljno pažnje jer je ona uvijek umorna ili prezauzeta za bračno darivanje, ili su joj djeca važnija od muža i svo svoje vrijeme poklanja samo njima, pa muž uvijek izvisi, počinje se s pravom osjećati zapuštenim i napuštenim te se nerijetko odaje kojekakvim porocima ili traži utjehu u nekom drugom  i tako u krug. A sve je posljedica nečistog hodanja u kojem se nije naučilo kvalitetno razgovarati te nije došlo do duševnog sjedinjenja i dubinskog međusobnog upoznavanja. 

Poljupci, nježnosti, bračni čin i svaka vrsta tjelesne ljubavi rezervirana je isključivo za sakramentalni brak. Tek nakon čistog hodanja koje je temeljna priprava i jedini pravi temelj za brak, sve navedene tjelesnosti mogu dobiti pravi smisao. One su sastavni dio sakramentalnog braka i neprestanog bračnog darivanja supružnika. Tek kad su mladić i djevojka za vrijeme čistog hodanja naučili taj jezik ljubavi i kad si mogu pojasniti kako i zašto je kod žene ovako, a kod muškarca onako, tek tada su oni sposobni odgovorno, sretno, uspješno u sakramentalnom braku prionuti uz tjelesne nježnosti koje su tada pravo bogatstvo i prisustvo Boga. Ta sam Bog , kad je stvorio muškarca i ženu prvo ih je blagoslovio, a onda je rekao 'plodite se i množite'. Znači, za tjelesnu ljubav potreban je sakrament braka kojim se dobiva Božji blagoslov.
Nije spolni odnos prekršaj izoliran od svega što mu prethodi i uzrok krizi svih brakova, nego samo prirodna posljedica nemorala koji mu prethodi (ples, film, moda, propaganda i sl.) Treba raditi na uzrocima, a ne na posljedicama. Tko trga pup, taj ga i otkine, a onda cvijeta neće biti.

SPASONOSNI DAR NEVINOSTI

Gubitak nevinosti prije braka nije tek usputna i bezazlena pojava, već gubitak dostojanstva i teška povrjeda duše koja ostaje za cijeli život. Gubitak nevinosti prije braka, pa makar bio počinjen i s budućim supružnikom, ostavlja uistinu teške rane i duboke ožiljke na nježnoj ljudskoj duši, htjeli mi to ili ne.

Bog nas je stvorio nevinima  i nevinost (djevičanstvo) je najveći naš dar i slava Bogu bilo kroz redovništvo ili svećeništvo, bilo kroz našeg supruga ili suprugu, kojem darujemo svoju nevinost kao znak životnog, trajnog saveza s Bogom. Naime, u braku je, ukoliko je uredno (vidi pobudnicu Pape Ivana Pavla II.: «Familiaris consortio» i Pape Pavla VI.: «Humanae vitae») svako tjelesno združivanje supružnika ujedno i duševno sjedinjenje, te najuzvišeniji čin sakramenta ženidbe i veliko slavljenje Boga, koje bi i prije i poslije trebalo biti popraćeno molitvom zaštite i zahvale jer je to veliki Božji dar supružnicima.

Bog nam je darovao nevinost kao obranu i zaštitu od Zla i tek kad smo zaštićeni sakramentom braka možemo kao supružnici pred Bogom  darovati jedno drugome taj Božji dar u tjelesnom i  duševnom sjedinjenju. Ukoliko nismo zaštićeni sakramentom braka, a upuštamo se u spolne odnose, pa makar i s budućim supružnikom, ubiremo plod sa zabranjenog stabla, a iz primjera naših praroditelja možemo vidjeti posljedice toga. Stupanjem u spolne odnose bez sakramenta ženidbe podijeljenog u vjeri i razumijevanju, teško povređujete prije svega sami sebe - svoju dušu, a kroz nju i tijelo, koja je 'programirana' za život u trajnoj povezanosti sa svojim stvoriteljem, Bogom i da se iz Njega 'napaja'. Ovakvim činom, otkidate je od Boga (znači od napajanja), jer zloupotrebljavate najveći Božji dar - dar stvaranja i ljubavi, koji je jedino ispravno korišten ukoliko na sebi nosi pečat sakramenta ženidbe. Vjerujem da svatko od nas prije upotrebe nekog kupljenog aparata  pročita upute za korištenje kako ne bi pokvario ili oštetio stroj, a  kod stupanja u spolne odnose kao da nikog ni ne zanimaju 'upute za uporabu'. Zar je stroj vrjedniji od čovjeka koji je stvoren na sliku Božju i predodređen za vječni život?

Nadalje, spolni odnosi prije braka ostavljaju i na duši  i na duhu i na tijelu trajne ožiljke koji ako i ne bole stalno, bole nepodnošljivo u  trenucima kad vam je i bez toga nepodnošljivo (kao i svaki drugi ožiljak, osim što ovaj prodire do same srži ljudskog bića).

PRIMJERI (posljedice stupanja u spolne odnose prije braka, odnosno bez sakramenta ženidbe):

- neprestano si predbacujete zbog prošlih veza (grižnja savjesti, iako ste to već ispovjedili i Bog se toga ne sjeća)

- stupanjem u spolne odnose ne dodiruju se, ne združuju se samo dva tijela već i dvije duše te se kasnije teško nositi s tim teretom i imati mir i slobodu, naročito ako ste bili u vezi s više osoba

- u sakramentalnom braku za vrijeme bračnog darivanja, znači tjelesnog i duševnog sjedinjenja, kad bi vam trebalo biti najljepše, taj najuzvišeniji i veličanstveni trenutak kvare vam u mislima, ponekad čak i u srcu (hladnoća i jeza u srcu), osobe s kojima ste dotad bili u intimnoj vezi, htjeli vi to ili ne.

- zbog  prošlih veza teško se u vama uopće i budi volja i želja za tjelesnim sjedinjenjem, jer vam je to unaprijed zatrovano i izopačeno predstavljeno, te se teško probijate do stvarnog smisla i značenja toga čina. Ponekad čak ni ne uspijete doći do pravog cilja, ili tek nakon dugih molitvi, misa, odricanja, neporočnog života. No onaj izvorni, nevini osjećaj i smisao toga čina, gotovo nitko ne uspije upiti u sebe, jer je tijelo, duh i duša nakon tolike zatrovanosti nesposobno prihvatiti nešto što je toliko drugačijeg 'sastava'. Kao kad biste htjeli u  plastičnu posudu u kojoj je bio ukiseljen kupus uliti svježu vodu. Uzalud. Uvijek ostaje miris i okus kiselog kupusa.

- osjećate se kao da ste prevarili svog bračnog druga, iako ga tada još niste ni poznavali, ili kao da je s vama stalno ili povremeno prisutan netko treći.

- gubitak samopouzdanja i samopoštovanja

- osjećaj iskorištenosti i manje vrijednosti

- osjećaj odbačenosti i nevoljenosti

- nerealna ljubomora

- strah od prijevare

- gubitak osjećaja čednosti i stidljivosti ili pak pretjerana stidljivost i misao kako je i u braku zabranjeno tjelesno sjedinjenje
Ipak, svjetovni časopisi vam preporučuju da sve isprobate prije braka jer znaju da je to siguran način da vam to sve pokvare i ogade zauvijek. Nema natrag, nema «UNDO». Ima samo dalje i dalje tražiti u novim vezama onaj osjećaj nevinosti i radosti koji je izgubljen. Đavao puno obećaje, ništa ne daje ali zato sve uzima.