Jedan je znameniti yogin ovako rekao jednome od svojih učenika: “Sjedi udobno nasuprot meni, tako da ti tijelo ne smeta i ne sputava te ni na koji način. Zatvori oči. Premjesti svijest iz glave u srce, jer se ondje nalazi Suština, naše Biće. Ne misli ni na što. Misli samo na svoj vlastitu Suštinu sve dok ne postaneš ta Bit.” I to je bilo sve, cijela pouka. U tih je nekoliko rečenica sadržana cijela raja-yoga.

Tek u trenucima kada su se u učeniku pojavljivali posebni unutrašnji doživljaji, ponekad bi mu davao nužne upute koje su najčešće svodile na sljedeće: “Ako nešto u svome biću vidiš, čuješ ili doživiš, ne obraćaj na to pažnju, riječ je samo o uzgrednim i popratnim pojavama. Svu svoju pozornost neprestance usredotoči na srce, na svoju vlastitu Suštinu ili Biće.” Onaj kojem takvo nešto pođe za rukom, može s punim pravom smatrati kako se već nalazi na cilju. Učitelj nije više objašnjavao niti jednu pojedinost

Kada u Indiji učitelj kaže: “Sjedi”, to znači da se valja spustiti na pod i zauzeti položaj lotosa. I za Europljanina je najbolje i najprikladnije da yogu vježba u tom položaju, jer se u njemu najlakše postiže savršena unutrašnja ravnoteža i sklad. Snage i strujanja u čovjekovu tijelu u tom će položaju biti u besprijekornoj ravnoteži, a rad srca znatno olakšan smanjenom količinom krvi koju otprema u noge. Taj je položaj prije svega pogodan za kralješnicu, tako važan instrument na putu u nadsvijest. Ako je ovaj položaj nekome ipak neudoban, ne mora silom nastojati da se u njemu zadržava duže vrijeme. Izuzev toga, noge se ne moraju niti prekrstiti. Nalik položaju lotosa, padmasana, vježbe se mogu izvoditi i u položaju koji se naziva sidhasana, a u kojem se jedna noga nalazi gore, dok druga počiva na donjem položaju. Ako nismo navikli ni na takav položaj, slobodno možemo vježbati u udobnom naslonjaču. U svakom od položaja izuzetno je važno da kralješnica bude uspravna i nikad ukrućena. Ruke bi trebale, ako je to moguće, počivati na koljenima, oči bi valjalo držati zatvorenim, te svu pažnju usmjeriti prema unutrašnjosti, na vlastito Biče.

Svaki čovjek, pa i onaj najprimitivniji, osjeća da se njegova suština ili biće nalazi u srcu. Ako se ne zadovoljimo samo približnim osječajem unutarnje biti i mjesta njezina sjedišta, već nastojim posve točno istražiti njezino središte i korijen, iznenadit ćemo se kada nam u početku ne pođe za rukom da ih pobliže odredimo. U središte Bića nije lako dospjeti. Ako svu svoju pažnju usmjerimo na vlastito JA, te silom pokušamo prodrijeti u svoju Suštinu, iskusiti ćemo njezinu obavijenost mnogim koprenama. Tek nakon ustrajne i intenzivne koncentracije i usmjeravanja pažnje, postupno se podiže koprena za koprenom.

Tom jedinstvenom osjećanju valja pripisati činjenicu da su mistici svih vremena Suštinu/Biće uspoređivali sa cvijetom s bezbroj latica Taj cvijet se sasvim polako i postupno razvija, rastvarajući laticu za laticom kako bi naposljetku, sasvim se rascvjetavši, pokazao svoju unutrašnjost, a tragatelji u njemu pronašli bit koja obasjava svojom svjetlošću i zrači snagom i pouzdanjem. U Indiji se slikovito predstavlja u obliku lotosa, dok se muški lik, koji se nalazi u sredini i simbolizira božansko Biće, naziva Ishvara ili Krishna. Mistici srednjeg vijeka u Europi zorno su prikazivali Bit Svega kao ružu, dok su muški lik, koji se nalazi u njezinoj sredini, nazivali Isusom. Kineski su mistici Božansku Suštinu nazivali Tao.

Ne klonimo duhom, ako središte našeg Bića ne nađemo sasvim lako i već na prvom koraku. Nepokolebljiva volja, ustrajnost i strpljenje zasigurno će nas dovesti do cilja. Suština koja u nama svijetli i čeka da se do nje probijemo, nalik mnogim drugima, ustrajnom borbom i marljivim trudom, zahtijeva da uklonimo sve one nametljive misli koje nas obuzimaju, te da ih naposljetku svladamo i odstranimo.

Razmišljanje je biblijska zmija koja nas zavodi i mami da skrenemo s puta kojim smo krenuli. Obratimo li pozornost samopromatranju, primijetit ćemo da smo u neprestani vrtlog misli upleteni od vremena progonstva iz raja. Misli neprekidno odvlače pozornost s unutrašnje usredotočenosti, te je usmjeravaju na razne predmete u vanjskom svijetu. Ne obraćajmo na to pažnju!

Zapitajmo se radije: “Tko” je onaj tko neprestance misli? Odgovor “Ja” vratit će nas na put koji vodi izravno u središte. Kada nam nakon pomnjivog vježbanja naposljetku pođe za rukom približiti se vlastitoj iskonskoj Suštini, bar na kratak tren, naša će svijest stati prodirati u sve dublje i dublje slojeve.