U osamljenosti ustrajati nije lako. Kušnja postoji u tom da želiš bol odagnati, ili pak u tom da se gubiš u sanjarenju o ljudima koji bi ti bol oduzeli. Ako pak osamljenost priznaš i prihvatiš na nekom sigurnom i primjerenom kraju, time je daješ na volju Bogu, da je ozdravi. Razumljivo je, da ti se u usporedbi s tim biserom, čini sve što si učinio, što radiš i što namjeravaš učiniti, posve nevažno. Taj biser je osjećaj da si istinski ljubljen. Veći dio života ti se činilo kao da trebaš nečije-vanjsko dopuštenje da budeš to što jesi.Kada trpiš osamljenost, pripravan si sve žrtvovati da bi ozdravio. Ipak, ne postoji ljudsko biće koje bi te moglo ozdraviti od te boli. No, bit će ti poslani na put ljudi koji će ti posredovati Božju ozdraviteljsku moć i dati ti taj dubok osjećaj pripadnosti koji si želiš i koji ti unosi smisao u sve što činiš.

Ne gubi nade misleći da se nakon tolikih godina ne možeš promijeniti. Jednostavno se smjesti u Božijem prisutnost takav kakav jesi i moli ga da ti podari neustrašivo srce, u kom će moći prebivati s tobom, da ste jedno. Dopusti mu da te svojom ljubavlju preobrazi tako da mogneš čitavim svojim bićem primati njegovu ljubav. Ne boj se ostati u svojoj nutrini i vjeruj Božjem obećanju.

Ovaj sadasnji trenutak je sve što je. Osjeti u kontemplaciji buđenje svijesti koje sa Jedinim sve prisutnim svjetlom grije tvoju dušu. Predaj se onome što jest, i ta predanost radi u jedinstvu sa tobom. Tada nema boli, nema osamljenosti, već punina sebe.

Stupanj tvoje prisutnosti u sadašnjem trenutku može jedino donjeti istinsku transformaciju. Za uranjanje u sebe i uspostavljnje unutarnjeg sklada najlakše je upravo sada. Ako kvalitetu naše svijesti u ovom trenutku određuje budučnost ili viječnost što onda određuje kvalitetu naše svijesti. To donosi odmah poseban mir i osjećaj slobode prisutan.

Da, ljubav kao trajno stanje još je iznimno rijetko svojstvo. .