Opraštanje

Znači da ste odustali od žaljenja i time otpustili tugu.
Do toga prirodno dolazi jednom kad shvatite da žaljenje ne
služi ničemu osim kako bi ojačalo lažno ja.Opraštanje znači kako se ne opirete životu - da mu dopuštate da živi kroz vas. Druge su mogućnosti bol i patnja, jako ograničen protok životne energije, a u mnogim slučajevima i tjelesna bolest. Svoju pažnju svjesnost usmjerite na to da osjetite emociju koja vas obuzima i provjerite drži li se vaš um nekog obrasca žaljenja, kao što su okrivljavanje, samosažaljenje negodovanje, koji bi mogao hraniti tu emociju. Ako je tako, to znači da niste oprostili. Neopraštanje je često usmjereno prema drugoj osobi ili prema sebi, ali može biti usmjereno i prema bilo kojoj situaciji ili stanju - prošlom, sadašnjem ili budućem - koje vaš um odbija prihvatiti. Da, neopraštanje može biti usmjereno čak i prema budućnosti. To je odbijanje uma da prihvati nesigurnost, da prihvati činjenicu što je budućnost potpuno izvan njegove vlasti. Neopraštanje je priroda uma, upravo kao što lažno ja utemeljeno u umu, odnosno ego, ne može preživjeti bez borbe i sukoba.

Ego je taj koji ne oprašta, to bi se trebalo razumjeti.  Ego se tako održava zahvaljujući zbirci emocionalnih  uvrijeđenosti. On nosi svoje osobne ogrebotine i to su niti zahvaljujući kojima on postoji. Ego aktivno sakuplja povrede i uvrede i čak i onda kada  ga to vrijeđa, jer bez tih povreda ego bi bio doslovno  ništa. Prvi manevar ega da izađe na kraj sa tom uvrijeđenošću jeste da pokuša druge natjerati da priznaju svoje greške. ''Povrijedio si me - reci da ti je žao''. Ponekad ovo pomaže egu da se privremeno osjeća bolje, ali to ne može iskorijeniti početni uzrok. I često se desi, ukoliko se osoba izvini, slijedeći rezultat je da ego počinje mrziti. ''Znao sam da si mi to uradio, vidiš upravo si mi to priznao.'' Temeljno raspoloženje ega je nikada ne oprosti - nikada ne zaboravi. Ono što ego ne pokušava je oprostiti, jer bi to značilo podrivanje samog njegovog postojanja. 

Oprostiti drugima uvrede, stvarne ili zamišljene, znači  oslabiti granicu između sebe i drugih, rastopiti taj  osjećaj odvojenosti između subjekta i objekta. I tako opraštanjem svjesnost teži osloboditi se ega i njegovih uvrijeđenosti i da se umjesto toga vrati svjedoku, sebstvu koje vidi i subjekt i objekt na isti način. Kada volite nesebično vi ne prosuđujete druge, već imate Voljenu (Nesebičnu)
Dobrotu i razumijevanje. Vi šaljete blagoslove svima, pomažete da se oslobode od njihovoga umnoga neznanja, zaboravnosti i sebičnosti-ukratko, dopuštajući im da žive njihove živote i ispune njihovu karmu, kako oni smatraju ili za potrebno. Tako radeći, vi automatski blagoslovite vaš sklop um- duh sa opraštanjem, sa ciljem da budete humani. Opraštanje je način da se čovjek oslobodi od svog malog ja i da se sjeti svog pravog sebstva.

Um (ego) ne može oprostiti. Samo vi to možete učiniti. Vi možete postati prisutni, ući u svoje biće ili sebstvo, osjetiti živo spokojstvo i duboku tišinu koji zrače iz Bića. Zato je Isus rekao: »Oprostite prije nego što uđete u hram«. Onoga trenutka kad uistinu oprostite ponovno ste  prisvojili svoju moć, oduzevši je umu.