Dio spoznaje kroz iskustvo koje većina duhovnih praktikanata ima je shvaćanje da misli stvaraju stvarnost koju doživljavamo. Ima i onih aspekta koji će poslušati onaj dio uma koji kaže da je to nemoguće. Šapuće vam da je nemoguće da to nebitno “ja” stvara Svijet?
A kad misliš da gospodariš egom, on sam u ulozi obrane sebe, opravdava zašto je potreban. Iako je uznemiravan u statusu neodređenosti samo čeka nestrpljivo da opet definira neko "ja", da izgradi neku strukturu. Omiljena mu je ona, “ potreban sam u ovom našem življenju“. I kao da je on nešto drugo od uma. To mu garantira ponovno utjelovljenje i dolazak u novu igru istog sna.
I to i dalje postoji ako je za vas Svijet čvrsto stvaran i ako i dalje vjerujete u tu vidljivu stvarnost. Uvjereni da je ipak Svijet odvojen od vas, a ne da postoji samo kao slika u Svijesti.
Koliko je nekom vremena prošlo, a možda netko i u trenu TO, u bljesku biva, da shvaća da je moja/tvoja “stvarnost” u stvari samo kreacija vlastitog Uma.
E tu je potrebno razumijevanje ili znanje ono mudro unutarnje znanje koje transformira običnu uslovljenu svijest. Znači onog trena ili nakon nekog vremena kad primijetimo da nam se poistovjećivanje smanjilo s prividnom osobnošću kad je moguće doživljavanje nekog iskustva Jadnosti s postojanjem , univerzumom, bogom. Ili kako netko zna to opisati da je poput totalno otvorenog srca u kojem je sve ustvari jedan-sve- prostor. Tek tada jasno duhovnim očima vidite-znate da je cijelo postojanje u vama. Znate da je to ona Istina da je Univerzum koji doživljavam je u meni/tebi. Iako se čini da je stvaran i izvan mene, ali znaš da je u stvari nestvaran i samo odraz svjetla svijesti. 

“Svijet ne postoji nezavisno od vas. U svakom trenutka on je vaš odraz. Vi ga stvarate, vi ga uništavate”-(Nisargadata)-

To iskustvo, spoznaja, pomak svijesti da sam ja Izvor mog Svijeta, je umu nevjerojatna činjenica, ali kako nisam svoj um, jasno mi je da um, koji je sam stvorio svijet, neće prihvatiti da je on nestvaran? U tome je značaj usporedbe između Svijeta u budnom stanju i Svijeta Snova. Oba su kreacija Uma i, sve dok je Um uronjen u jedan od njih, nije u stanju poreći njegovu realnost. Lažna osobnost nikada neće povjerovati da je njena realnost samo njen odraz, jer se ta istina može razumjeti jedino kada se u dovoljnoj mjeri oslobodimo lažne osobnosti i Uma.