Priča
Jednom je jedan mudrac na svom putu zbog jako hladne noći odsjeo u jednom hramu. U hramu su bila tri drvena Budina kipa, on je zapalio jedan da bi se ugrijao. Tijekom noći probudio se svećenik u hramu postavši svjestan da se nešto događa u toj hladnoj noći, zato je ustao i zaprepašteno ugledao čudnu situaciju u hramu.
A mudrac je citirao Budu sav sretan, grijući svoje ruke. Svećenik kad ga je ugledao poludio je, upitavši ga: «Što to radiš»? Jesi li lud? Pomislio sam da si monah, i zato te pustio da ostaneš u hramu, a ti si počinio najveći grijeh. Mudrac ga je pogledao i rekao: « Ali Budi unutar mene je bilo hladno. Zato je bilo pitanje da li da zgriješim i žrtvujem živog Budu pred ovim drvenim, ili da drvenog Budu žrtvujem za živog» ja sam se odlučio za živog. Ali svećenik je i dalje na njega vikao i tjerao van i ponavljao « Ti si lud, što si napravio, zapalio si Budu.. I ljuto ga izbacio van u hladnu noć.
Ujutro je mudrac mirno sjedio ispred hrama i bogoslužio je jednom kamenu, kitio ga cvijećem i obavljao svoju molitvu.. Vidjevši ga svećenik mu reče «Ti ludo! Sinoć si se loše ponio prema Budi, počinio grijeh, a što sad radiš sa tim kamenom, to nije kip!
Mudrac mu odgovori « Kada želiš da se moliš, sve je kip. U onom jučer trenutku je Budi unutar mene bilo vrlo hladno; u ovom trenutku Buda se osjećao molitveno.
U sanskritu postoji jedna riječ za «uvjetovanost-vezanost» i «boje» -- raga. Svaka vezanost daje određenu boju objektu pažnje, i to je ono što se naziva projekcija. Put mudraca kaže «Budi nevezan, postigni stanje bez vezanosti, jer samo ćeš tada doprijeti do onog što je stvarno». Onaj tko živi u vlastitim iluzijama ne može spoznati Istinu. Projekcije nastaju isključivo kroz želje.
Neuvjetovanost je sloboda i spremnost ustrajati ka božanskom. Tada nestaje i strah od gubljenja onog života kojeg niste ni imali, mehaničkog nesvjesnog života. Strah je uzrok vezanostima, strah od gubljenja ponavljanja vašeg starog kalupa.
Brige, strah, nemir su oblici vezanosti i suprotni su energiji ljubavi.
Girija