Knjiga Ponovljenog zakona opisuje četiri stanja prokletstva u koja čovjek može upasti. Sva su izravno povezana s utjecajem duha straha. Uzrok je neposlušnost Božjoj riječi i odbijanje prihvaćanja Njegovih duhovnih, moralnih i etičkih načela. Opasnost nesigurnosti ponekad je podcijenjena od strane kršćanskih službenika koji se s tim stanjem susreću u duhovnom radu. U suočavanju s negativnim pojavama od presudne je važnosti nazvati ih pravim imenom. Upravo je neimenovanje uzrok nerješavanja mnogih od njih. Prešućivanje istine samo zato da se “nekoga ne bi povrijedilo ili sablaznilo” niti u kojem slučaju ne pridonosi poboljšanju stanja. Prije bi se moglo reći da ga trajno cementira. To je medvjeđa usluga ljudima u nevolji. Istinu uvijek treba reći u ljubavi, imajući osjećaj za vrijeme, mjesto i posebnost svakog čovjeka.

Nesigurnost je prokletstvo!

Ljudi ne bi smjeli prebacivati odgovornost na Boga zato što su kronično nesigurni, neuspješni i zarobljeni strahom. To je upiranje prsta u krivu osobu. Nažalost, upravo je to ono što najčešće čine. Dakako, to im je puno lakše, nego suočiti se s istinom koliko god bila bolna i nakon toga krenuti u rješavanje nagomilanih negativnosti. Prvi korak je uvijek najteži i zato se za njega većini nije lako odlučiti. Ne bude li poduzet, nikad neće doći do drugog, trećeg itd. Ništa se ne rješava samo od sebe, a odgađanje uvijek samo pogoršava postojeće stanje. Neprijatelj dugoročno radi na zauzimanju položaja u ljudskim životima. Utvrđen na njima može ih sustavno uništavati na svim razinama. Nažalost, iako se obrasci neprijateljskog djelovanja ponavljaju kroz epohe, ljudski rod redovito biva žrtvom istih podvala.

Protivljenje Božjoj riječi može stvoriti zatvoreni krug prokletstva i nemoći da se stanje promijeni na bolje. Biblija kaže da je bez vjere nemoguće ugoditi Bogu (Hebrejima 11:6). Grčka riječ pistis koja je prevedena kao vjera znači odanost, obećanje, zakletva, učenje, doktrina, uvjerenje, pouzdanje. Neosporna je činjenica da u stanju nesigurnosti nitko od nas ne može djelovati u vjeri ugodnoj Bogu. Njena narav podrazumijeva bezrezervno pouzdanje u istinu Božje riječi.

Mnogi ljudi žele vjerovati, ali ne mogu. Nije uvijek razlog zato što ne žele. Ponekad su doslovno zarobljeni prokletstvom straha koje proizvodi nesigurnost u mišljenju i djelovanju.
Apostol Jakov kaže da čovjek koji sumnja tijekom molitve ne može ništa primiti od Boga. Razlog? Zato “što je čovjek s razdijeljenom dušom nestalan na svim svojim putovima”. (1:8) Grčka riječ dipsuchos koja je prevedena kao razdijeljen znači neodlučan, sumnjičav, nejasan, nesiguran, nepouzdan, nestalan, neizvjestan, dvouman. Radosna vijest za svakog tko se nalazi u takvom stanju glasi; postoji lijek za razdijeljenu dušu. Svaki čovjek može iskusiti Božju milost kroz obraćenje od grijeha i prihvaćanje vjere u Isusa Krista. Mi možemo postati sigurni, nepokolebljivi i čvrsto uvjereni ljudi. To je duhovni standard u Kristu, Božja volja za svakog čovjeka. Neizvršenje Božje riječi rađa nesigurnost i strah, ali zato njeno izvršenje rađa sigurnošću.

Depresija

“Okrenuo si moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću.”
(Psalam 30:12)

Riječ depresija dolazi od latinske riječi depressio (deprimere), što znači potisnuti, potlačiti, udupsti. Opća enciklopedija ovako je definira: “Malaksalost, oslabljenost organske aktivnosti, sniženje vitaliteta, psihička potištenost, utučenost, tjeskoba, duševno stanje koje se očituje u gubitku zanimanja i volje za rad, prevladavanju mučnih i nelagodnih emocija, prevladavanju nezadovoljstva, bezizglednosti, naviranju neugodnih osjećaja i slutnji, slabljenju orijentacione sposobnosti, suženju polja svijesti, smetnjama pamćenja i govora, tuđenja od okoline, gadljivosti. U najtežim slučajevima i u potpunoj neosjetljivosti, tuposti i ukočenosti.”

Ono što medicinski znanstvenici proglašavaju novootkrivenim, već je otkriveno u Božjoj riječi. Kao i u slučaju nesigurnosti, tako je i depresija potanko opisana u Bibliji davno prije suvremenih otkrića. Ne smijemo smetnuti s uma da je ona pisano otkrivenje Božje riječi ostavljeno ljudskom rodu. Napisali su je ljudi nadahnuti Svetim Duhom (2. Petrova 1:20,21). U enciklopediji nadalje čitamo: “Depresivno stanje odražava se i u vanjskom držanju: u oskudnosti, sporosti i nesigurnosti pokreta, pomanjkanju mimike, grču lica, praznini i ukočenosti pogleda.”

Istu dijagnostiku pronalazimo u Sto sedmom Psalmu: “Sjedili su u mraku i tmini, sputani bijedom i željezom ... svako se jelo gadilo njihovoj duši, došli su do vrata smrti.” (10;18) Bavimo li se stalno ili uglavnom samo posljedicama, uzroci ostaju nedirnuti i neriješeni. Depresija je nemilosrdni krvnik duha straha. Želimo li oslobođenje neizostavno moramo vidjeti iz kojeg tla raste njezin korijen. U navedenom Psalmu pronalazimo traženi odgovor: “... jer su prkosili Božjim besjedama i prezreli naum Svevišnjeg. Stoga im je srca skršio patnjama; posrtali su, a nikog nije bilo da im pomogne ... Oni su bolovali zbog svojih bezakonja, ispaštajući svoje opačine ...” (11:12;17) Pavao izričito tvrdi “da nevolja i tjeskoba dolaze na svakog čovjeka koji se odaje zlu”. (Rimljanima 2:9) Koji izlaz je postojao za ove ljude? Što su mogli učiniti? Posjećivati psihijatre, psihologe, uzimati sredstva za smirenje ili izvršiti unutarnje preispitivanje? Sigurno je da su ljudi kroz sve epohe pokušavali navedenim i sličnim sredstvima ublažiti posljedice grijeha. No, jesu li uspjeli u tome?

Prokletstvo depresije je u većini slučajeva
izazvano odbacivanjem Božje riječi.
Zato je ovo jedini mogući izlaz: “Tada su zavapili Jahvi u SVOJOJ TJESKOBI, i on ih je istrgnuo iz svih nevolja. Izveo ih je iz tmina, i raskinuo njihove okove.” (13:14) Obraćenje od grijeha metoda je obrnutog postupka. Ona dokazano djeluje uspješno u životu svakog čovjeka koji se odluči na zaokret.