Neočitovano je izvor chija. Chi je unutarnje energetsko polje tijela, most između vanjskoga ja i Izvora. Leži na pola puta između očitovanog svijeta oblika i Neočitovanog. Chi se može usporediti s rijekom ili energetskim tijekom. Usmjerite li svijest duboko u unutarnje tijelo, tada slijedite tijek te rijeke unatrag, do njezina Izvora. Chi je pokret; Neočitovano je nepokretnost. Dosegnete li točku apsolutne nepokretnosti, koja svejedno vibrira životom, tada ste zašli s onu stranu unutarnjega tijela i chija, do samoga Izvora: Neočitovanog.

Stoga, usmjerite li pažnju dublje u unutarnje tijelo, mogli biste dosegnuti tu točku, tu jedninu, u kojoj se svijet rastvara u Neočitovanom, a Neočitovano uzima oblik energetskoga tijeka chija, koji tada postaje svijet. To je točka rađanja i smrti.

Kad vam je svijest usmjerena prema van, uzdižu se um i svijet. Kad je usmjerena unutra, spoznaje vlastiti Izvor i vraća se svome domu, u Neočitovano. Kad se nakon toga vrati očitovanu svijetu, vi ponovno uzimate identitet oblika što ste ga se privremeno odrekli. Imate ime, prošlost, životnu situaciju, budućnost. Ali u jednom suštinskom smislu više niste ista osoba kakva ste bili prije: načas ste u sebi spazili stvarnost koja nije »od ovoga svijeta«, iako od njega nije odvojena, kao što nije odvojena ni od vas.

Potrudite se imati tu duhovnu praksu: dok se krećete životom, nemojte sveukupnu pažnju posvećivati vanjskom svijetu i umu.

Zadržite dio pažnje unutra. Čak i dok ste zabavljeni svakodnevnim poslovima, osobito kad ste u odnosima ili u odnosu s prirodom, osjećajte unutarnje tijelo. Duboko unutra osjećajte nepokretnost. Neka dveri ostanu otvorene.

Sasvim je moguće tijekom cijeloga života biti svjestan Neočitovanog. Osjećate ga kao duboko spokojstvo negdje u pozadini, nepokretnost koja vas nikada ne napušta, što god se događalo izvana.

Postali ste most između Neočitovanog i očitovanog, između Boga i svijeta. To je stanje povezanostis Izvorom, koje nazivamo prosvjetljenjem. Ne trebate dobiti utisak kako je Neočitovano odvojeno od očitovanog. Kako bi i moglo biti? Neočitovano je život u okviru svakoga oblika, unutarnja suština svega što postoji.

Svake noći kad uronite u fazu dubokog spavanja bez snova vi krećete na putovanje u Neočitovano. Stapate se s Izvorom. Iz njega crpite životnu energiju koja vas održava kad se vratite očitovanom, svijetu odvojenih oblika. Ta je energija važnija od hrane: »Čovjek ne živi samo od kruha«. Ali u spavanju bez snova u Neočitovano ne ulazite svjesno. Iako tjelesne funkcije i dalje djeluju, »vi« u tome stanju više ne postojite. Možete li zamisliti kako bi to izgledalo ući u san bez snova s punom sviješću? To je nemoguće zamisliti, jer to stanje nema sadržaja.

Zato Isus nije rekao da će nas istina osloboditi, nego: »Spoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi«. Nije riječ o pojmovnoj istini, nego o istini vječnoga života s onu stranu oblika, koju spoznajete izravno ili uopće nikako. Ali ne pokušavajte ostati svjesni u snu bez snova.

Vrlo je vjerojatno da nećete uspjeti. Najviše što možete uspjeti jest da ostanete svjesni tijekom faze sanjanja, ali ne i nakon toga. To se naziva lucidnim sanjanjem, koje može biti zanimljivo i čarobno, ali ne oslobađa.

Stoga se svojim unutarnjim tijelom koristite kao dverima kroz koja ulazite u Neočitovano i držite ih otvorenima tako da uvijek možete ostati povezani s Izvorom. Sa stajališta unutarnjega tijela uopće nije važno je li vam vanjsko tijelo staro ili mlado, krhko ili snažno.

Unutarnje je tijelo /sebstvo/ bezvremeno. Niste li još u stanju osjetiti ga, koristite se jednima od drugih metoda, iako su u konačnici svi ona jedno.