Nemojte se vezati uz fizički lik
U razdoblju tretāyuga utjelovio se avatar Rāma. On je proveo vrijeme u izbjeglištvu u šumi i uništio nekoliko demona, uključujući i velikog kralja svih demona - rākšāsa, Rāvanu. Na kraju, kada je izvršio svoje poslanje kao avatar otišao je do rijeke Sarayu i nestao. Isto se dogodilo i s Gospodom Kršnom u doba dvāparayuge koji je napustio svoje smrtno tijelo nakon što ga je pogodila lovčeva strijela u šumi. To pokazuje da su fizička obličja uvijek samo privremena i nestvarna.
Tijelo je složeno od pet elemenata i osuđeno je na nestanak, prije ili kasnije,
no onaj koji boravi u njemu ne poznaje niti rođenje niti umiranje.
Onaj koji boravi u njemu nema nikakvih vezanosti i vječni je svjedok.
Istinu govoreći, onaj koji boravi u njemu kao ātman zaista je Bog sam. (teluški stihovi)
Zato nikada nemojte smatrati fizičko tijelo trajnim. Tijela se javljaju ovisno o vremenu i prilikama. Jednom kada vrijeme koje mu je određeno prođe, naprosto će nestati. Čak će i doživljaji stečeni u fizičkom tijelu nestati.
Kako je moguće doživjeti viđenje - darśana Gospoda Kršne iz doba dvāparayuga sada, uzimajući u obzir da je fizičko tijelo stvarno. Dok je boravio u tom tijelu i pojavljivao se naokolo, vidjeli su Ga u Mathuri, Brindavanu, Gokulu, Dvaraki i drugdje i posvuda je razveseljavao ljude koji su Ga vidjeli, dotakli i razgovarali s Njim.
Usporedimo isti primjer s električnom žaruljom. Svaka žarulja ima različitu jačinu izraženu u vatima, koja traje samo određeno vrijeme. Avatari su kao električne žarulje. Tijekom vremena Bog se utjelovio kao nekoliko avatara. Nemojte se vezati uz fizički lik ili određenog avatara već uz Božanski princip koji nema lika ni obilježja, najuzvišenijeg brahmana - parabrahman, koji se pojavio kao različiti avatari u raznim dobima.
Kazati ovo je moje tijelo, moja kuća, moje vlasništvo i tome slično, to predstavlja samo fizičku razinu. Kada kažete 'ovo je moje tijelo' to znači da je 'moje' odvojeno. To bi značilo da ste vi odvojeni od vašeg tijela. Slično tome, kada kažete 'moj um', 'moj intelekt - buddhi', 'moja podsvijest - citta' i tako dalje, to znači da je sve to odvojeno od vas. Stoga je vaša istinska priroda 'Ja' koje je odvojeno od svega što nazivate 'moje tijelo, moj um, moj intelekt' i tome slično.
Trebali biste žrtvovati plodove svojih djela - karma. To znači da biste svoje djelovanje trebali provoditi s pristupom 'sva bi djela trebalo provoditi u duhu predanosti Bogu'. Tek ćete tada postati besmrtni.
Ako želite doseći istinsku i vječnu razinu, tada morate spoznati načelo ātmana, pravu prirodu Sebstva - ātmatattva. Samo sveti filozofski tekstovi - upanišade naširoko govore o pravoj prirodi Sebstva, ali ne i epovi kao što su Bhāgavatam i Rāmāyana. Ista prava priroda Sebstva - ātmatattva, što znači najviša stvarnost, utjelovljuje se s vremena na vrijeme kako bi obnovila ispravnost - dharma uvijek kada je u opadanju, kao što je zapisano u Bhagavadgīti:
O, Arjuna! Uvijek kada je ispravnost - dharma u opadadnju a sve više raste neispravnost - adharma, Ja se utjelovljujem s vremena na vrijeme kako bih ponovno uspostavio ispravnost.
(sankrtski stihovi)
Vi ste rođeni kao beba i odrastali ste kao dijete, nakon toga ste doživjeli mladost i zrelu dob. Sva ta različita životna razdoblja trajala su samo određeno vrijeme no vi ste kao pojedinac bili prisutni u svim tim različitim životnim razdobljima. Avatari se utjelovljuju, izvršavaju svoje poslanje i nakon toga nestaju. Zato biste trebali meditirati o Božanskosti koja je istinska i vječna.
Iz Sai govora održanom 23. veljače 2009
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
1338
OD 14.01.2018.PUTA