Bhagavãn je odmah odgovorio: “Ova zbunjenost
nastaje zato jer dolazi do sukoba kad um ne djeluje u skladu s intelektom. Ako um slijedi intelekt, nema sukoba, već vlada potpuni sklad. Sve što intelekt kaže, konačno je. Štogod intelekt odluči, u našem je interesu. Ali um to neće uvijek slijediti jer on ima vlastitih kolebljivosti, vlastitih mušica i fantazija. Dakle, kad se um i intelekt ne slažu, nastaje sukob i zbrka.”Shvati zato jednu stvar – što god ti se dogodi u životu,
za tvoje je dobro. Tada neće biti ni zadovoljstva ni bola. Čak će se i bol pretvoriti u zadovoljstvo. Ako shvatiš da je za tvoje dobro, sve što ti se dogodi, pokušat ćeš se pomiriti sa svakom situacijom.” “Dobro, Svami, sad shvaćam da moj um – bilo da je izvještačen ili prirodan, dobar ili loš, ili je pasivan u duboku snu odnosno aktivan u budnom stanju - ipak pravi majmuna od mene.Još bih nešto pitao.Moj um trči posvuda i kolebljiv je. Što da radim?”
Svami; “Neka tvoj um trči, ali ti nemoj trčati za njim.”
O, da! Ali kako? Kako da to postignem?”
Svami; “Dijete će se igrati posvuda, ali konačno se vraća svojoj majci. Iako se igra ovdje i ondje, uvijek joj se vraća. I um je poput djeteta. Neka se um – dijete – igra gdje god želi. Vratit će ti se! Ali ako ti trčiš za njim, onda si posve izgubljen.”