U upanišadama stoji da na stablu ovoga tijela, ovoga svijeta, sjede dvije ptice – individualna duša – jīvatma, i vrhovna duša – paramātma. Jedna se ptica hrani plodovima stabla dok druga samo promatra poput svjedoka. No čudo je u tome što su dvije ptice zapravo jedna iako se pojavljuju kao dvije. One ne mogu biti odvojene jer one su dva aspekta istog entiteta. Para se ne može vidjeti u zraku; ona nema oblik; no ona je isto što i led, koji je težak i hladan. Dva načina na koja se Jedan manifestira jesu bez oblika – nirākāra i sa oblikom – sākāra.

Kazaljka na satu koja pokazuje minute, individualna je duša, ptica koja se hrani plodovima. Ona se kreće u krugu, no kazaljka koja pokazuje sat, kreće se tiho i polako s određenim dostojanstvom. Za kazaljku koja pokazuje sat može se reći da je Vrhovna duša. Jednom u toku sata dvije se kazaljke sretnu, no individualna duša ne zastaje na tome mjestu. Ona gubi dragocjenu priliku i tako mora ići još jedan krug ponovno i ponovno. Oslobođenje je kada se dvoje sretnu, a ostaje samo jedan. Kada se prevladaju prepreke na stazi istine, postiže se oslobođenje. To je razlog što se oslobođenje – mokša, može postići ovdje i sada; za to nije potrebno čekati nestanak ovoga tijela.

Sai