Bog je svugdje prisutan u obliku istine. Bilo da se radi o ljubavi, istini ili o božanskosti, ne postoji dvojnost. Svi su ti pojmovi jedno. Samo kada ojačate duh jedinstva moći ćete shvatiti istinu. Ljubav nije nešto što se dobiva izvana. Ona izranja iznutra. Kada sa svima dijelite takvu ljubav, spoznat ćete istinu da su svi jedno.  Um je sačinjen od odluka i odstupanja. Kad Boga poistovjećujete s fizičkim tijelom, odvajate se od njega Od samog početka, čovjeka zanese njegovo poistovjećivanje s tijelom i prema tome, on vidi razlike u ljudskim bićima. Samo jedinstvo ustvari prožima tu prividnu raznolikost. Kakve god razlike postojale, one su samo tvorevine našeg uma. Onaj tko želi odbaciti te razlike i shvatiti načelo jedinstva u raznolikosti, mora spoznati svoju pravu prirodu. Samo kada okrenete svoju percepciju od te činjenice jedinstva, iskusiti ćete raznolikost.

Pogrešno je zamišljati jedinstvo kao raznolikost. To pogrešno tumačenje proizlazi iz māye (privida). Istina je da je samo jedinstvo posvuda a ne raznolikost. Ono što ste doživljavali kao raznolikost samo je vaš privid. Zaboravite raznolikost i kontemplirajte na božansko, to jest, jedinstvo. Božanstvu možete pripisati bilo koje ime ili oblik no Bog je samo jedan.  Sve što vidite na ovom svijetu, sve je reakcija, odraz i odjek. Sve što vidite izvana odraz je vašeg unutarnjeg bića. Smatrate da je jedinstvo jednako raznolikosti i u tome griješite.

Nažalost, ljudi danas nisu sposobni shvatiti svoju istinsku prirodu.
 
Atman (biče, sebstvo) je samo jedan. Kad jednom shvatite istinu da je isti ātman prisutan u svima, oslobodit ćete se svih razlika i sukoba. Razvijte čvrstu vjeru da ste "vi" prisutni u svima. Shvatite to načelo jedinstva. Vi vidite razlike u pojedincima; no s mog stajališta, svi su jedno. "Ja" i "ti" su jedno. Imajte čvrstu vjeru u to jedinstvo. Samo ćete tada nadići dvojnost. Nemojte biti razočarani ako ne možete postići božansku viziju. Kada razumijete načelo jedinstva i čvrsto ga se držite, i sami postajete Bog.

Vi ste božanski. No vi to ne možete shvatiti jer ste opijeni "dubokim vinom" svjetovnih želja. Svi su utjelovljenja božanstva. Najvažniji instrumenti duhovnog znanja su Viveka ili razlučivanje (razlikovanje) između stvarnog i nestvarnog, i Vairagya ili nevezanost (odricanje), koje postižemo instrumentom-intelekta koji je najbliže atmi, ego to ne može.  Bez intuitivnog i nepokolebljivog uvjerenja uma da je Apsolut stvarna Supstanca a da su ostale stvari nestvarne (iluzorne), nije moguća druga disciplina odricanje. Razlučivanje je prva i osnovna disciplina.

Izravno vidjeti Istinu nije samo intelektualno bavljenje apstraktnim idealima, već stvarna percepcija i realizacija Istine. Snaga razlučivanja zna što je ispravno, a sto pogrešno za Iskustvo Istine
Sva religiozna tumačenja rezultat su intuitivnog ljudskog saznanja. Sve razlike su u koncepcijama i oblikovanju Istine. Druga polovina istine nije vidljiva ukoliko je um obavijen velom vjerovanja i dogmi koje je stvorio čovjek, skrivajući vječno unutarnje saznanje.

Bog i istina su jedno.

Religija se oslanja na vjeru, filozofija na razumu. To su dvije funkcije kako naš um razmišlja. Konačno iskustvo istine može biti čin vjere, koju logikom dokazuje razum. Pojedinac možda neće biti u stanju doći do Istine samo putem razuma, jer iskustvo i potvrda Istine ne postoji ako je u suprotnosti sa razumom. Direktno iskustvo koje raspršuje sumnju kao i potpuno unutarnje uvjerenje i smirenost daje konačan dokaz Istine u realizaciji.

Možemo reći da razum koji funkcionira u krajnostima, stvarajući sumnju nikad ne stiže na cilj. Kružni tok uma može ukazati na mogućnost i vjerojatnost o Konačnoj Stvarnosti, ali ako nije potaknut vjerom nema izlaza iz slijepog kruga. U najvišoj mudrosti je usklađena religija s filozofijom i vjera s razumom i kao takva univerzalna u primjeni. Istinski religiozna osoba posjeduje osobine intelektualnog razumijevanja i sposobnost uvida. Ono sto se osporava kod religija su naglašavanje dogma i oblika koji zamračuju čovjekovu viziju Istine. Veliki dio čovjekovog rezoniranja jest racionalizacija njegovih želja. Ljudi razumiju stvari onako kako to oni žele. Dokazujući samo ono što žele dokazati. Stoga postizanje Istine zahtjeva potpunu povezanost za sve stvari, uključujući i vlastita razmišljanja i inteligenciju.

Konačna stvarnost je transcendentalna. Nju ne možemo shvatiti umom niti opažati čulima.

Girija