To je lijepo, ali shvatiti da sanjate ne znači shvatiti svoj identitet onako kako ga shvaćate dok ste budni.

 

U pravoj astralnoj projekciji vaš će identitet biti snažan kao i u budnom stanju. Upravo vas to želim naučiti: kako prenijeti budni identitet u svijet gdje se događaju snovi. Možete to nazvati vantjelesnim iskustvom, astralnom projekcijom ili lucidnim sanjanjem. Bitno je shvatiti da pokušavate prenijeti budni um u svijet snova.

 

Između snova i astralne projekcije postoji cijeli spektar svijesti. Astralna projekcija nije crno-bijela pojava. Nije potpuno različita od sanjanja. Snovi i astralna projekcija se pretapaju.

Kriterij da li je iskustvo više astralna projekcija ili sanjanje je koliko ste unijeli budni identitet u sanjanje.

 

Ja sam se uvjetovao da shvatim kad sam u svijetu snova. Kad shvatim da sam u svijetu snova smatram se „lucidnim“ i bilježim svoje iskustvo u dnevnik.

 

Tj. razlikujem snove i astralnu projekciju svjesnom spoznajom da sam u svijetu snova. Ponekad se možda ne sjetim kako se zovem, ali ako se sjetim da sam ponovo na istom mjestu to mi je kriterij da sam imao projekciju.

 

Kad se projiciram jasno se sjećam tko sam u fizičkom svijetu. Shvaćam da sam to ja, Don, ali više ili manje svjestan sam da Don više nije u fizičkom svijetu. Da budem potpuno iskren, kad se projiciram potpuno sam zaprepašten. Osnovni osjećaj kad se projiciram je upravo to: zaprepaštenje. 

 

Zaprepašten sam da sam to ja, ali ne u poznatom svijetu. Stojim ondje (ili lebdim) i često se s intenzivnom radoznalošću pitam gdje ustvari jesam. Astralnim projekcijama većinom upravlja radoznalost.

 

Istražujem svoj okoliš. Razgovaram s ljudima koje srećem i postavljam im pitanja. Vidim li knjige pokušat ću ih čitati (to mi je većinom teško). Pokušat ću proučiti mjesto gdje se nalazim.

 

Često se tijekom projekcije prisjetim pročitanih knjiga o astralnoj projekciji i pokušavam činiti ono što sam pročitao. Dakle, želimo izgraditi mostove između budne osobnosti i osobnosti koja sanja.

 

U astralnoj projekciji pomoći će sve što jača vezu između budne i spavajuće osobnosti. Napor počinje u fizičkom sebstvu. To znači da vi, osoba koja čita ovu knjigu, morate učiniti napor i premostiti barijeru između vas i vašeg drugog ja koje živi u svijetu snova kad budno ja spava.

 

U stvari postoji samo jedno biće koje objedinjuje dva života i to je biće šire „ja“ koje obuhvaća i budno i spavajuće ja. Što možete učiniti?

Sjetiti se snova – ovo je važan prvi korak. Vodite dnevnik zato što će vam pomoći da se bolje sjećate snova.

 

Druga vježba: kad se ujutro probudite, prije no što išta učinite, lezite u krevetu, opustite se i pokušajte se sjetiti snova koje ste sanjale prošle noći. Zaustavite druge misli.

 

Većinom se pri buđenju pokušavamo koncentrirati na ono što moramo učiniti toga dana. Nemojte to činiti. Umjesto toga se opustite i usredotočite se na snove. Obično se barem malo sjećamo što smo sanjali. Ako se opustite i koncentrirate na djelić sna kojeg se sjećate iznenaditi ćete se što se polako prisjećate cijeloga sna.

 

Ove će vježbe ojačati vezu između budne osobnosti i osobnosti koja sanja. Kad se počnete projicirati presudno je u trenutku povratka u budno stanje sjetiti se što se događalo tijekom projekcije. Nije dobro ako se projicirate i sve zaboravite jer ste u osnovi potratili vrijeme.

 

Vjerujte mi na riječ, lagano je kad se vratite u fizički svijet zaboraviti projekciju. I meni se to bezbroj puta događalo.

 

Kad se vratite iz projekcije zabilježite što vam se tijekom nje događalo. Najbitnije je sjetiti se što ste doživjeli i zapisati.

Vidjeti ćete da je povratak u tijelo kraj projekcije.

 

Znat ćete da ste ponovno u tijelu jer ćete osjetiti da tijelo leži u krevetu ili kako je smješteno. Kad osjetite da vam se svijest vratila u tijelo, napravite ono što sam rekao: opustite se i pokušajte se sjetiti što se dogodilo za vrijeme projekcije. Za to vam treba 5 minuta. Kad ste se sjetili zapišite. Samo se opustite i koncentrirajte. Detalji će doći.

 

Tijekom vremena, kako sam postajao uspješniji u projekciji, i nakon što sam potpuno zaboravio nekoliko stvarno dobrih projekcija, stekao sam naviku sjetiti se projekcije još dok sam u njoj!

 

Nekoliko sam puta jednostavno za vrijeme projekcije sjeo i mentalno zabilježio sve što mi se dogodilo do tog trenutka projekcije s eksplicitnom namjerom da se prisjetim svega kad se vratim u fizički svijet.

 

Imao sam projekcije u kojima sam doslovce zapisivao što mi se dogodilo tijekom projekcije! Uzimam to vrlo ozbiljno; u svijetu snova našao bih olovku i papir i zapisao što mi se događalo u projekciji! Ne treba reći da je tako puno lakše sjetiti se iskustva iz projekcije i nakon povratka u fizički svijet.

 

Pokušajte i vi: kad postanete svjesni u svijetu snova zabilježite što vam se događalo s eksplicitnim ciljem da ćete isto zapisati kad se vratite na fizičku razinu.

 

nastavlja se...