Razumjeti bićem je razumijevanje u kojem ništa ne činimo. Samo postojimo.

To stanje nema kraja, nema prošlosti, nema budućnosti. To je jednostavno prisutnost - ovdje i sada.

To znači da ako ne slušamo oslanjajući se na prošlost ili očekujući budućnost, već smo u sadašnjem trenutku - samo prisutni tada možemo biti ovdje sada. Ako je stvoren samo takav jedan trenutak - tada se otvara potpuno nova, drugačija dimenzija, a samo kroz nju moguće je čuti poruku Jedne Istine.
Tu se krije objašnjenje tvrdnje da je bit Veda vječna i neprolazna. To ne znači da je ona postojana, već samo da se nalazi u dimenziji u kojoj nema ni prošlosti ni budućnosti. Zbog toga se moramo kretati na drugačiji način - u svom unutrašnjem vremenu.

Mudrosti ne mogu biti shvaćene na neki običan način.

Zbog toga, danas u svijetu edukacija promašuje smisao kao i školovani ljudi tijekom svog života jer rade umom ne bićem. Baviti se u bilo kojem obliku i u bilo kojoj formi duhovnim Istinama nije isto kao kad bi dopustili ili s povjerenjem prihvatili da Istina (u ovom kontekstu univerzalne vrijednosti koje ne podliježu vremenu, geografiji, rasi ili uvjetima) djeluje na nas.

Univerzalna načela, duhovne Istine, Stvarnost ili Božanstvenost ukoliko djeluju na nas nastaje preobražaj. Tek tada možemo bivati na jednom sasvim drugačijem nivou postojanja, i širiti ih.

Prva stvar koju bi trebali usvojiti je razumijevanju koje se ugrađuje u biče je već samim prisutnošću. Upijanje duhovnih vrijednosti vlastitim povjerenjem, ne sukobljavati se sa razumom, ne poistovjećuj se sa osjećajima. Već biti jedno sa svojim bićem. To je ključ.

Druga stvar korištenje riječi, one se moraju upotrebljavati, ali su u potpunosti za govor tišine. Ako shvaćamo da je sve energija, onda nema beskorisnih ni riječi, jer svaka riječ može nešto stvoriti i lako je moguće da se čovjek sasvim izgubi u riječima. To nam treba bez prestanka biti na umu Riječi imaju svoju vlastitu magiju, duboku privlačnost, i svaka riječ stvara vlastiti slijed pretpostavki kao posljedicu upotrebe, i mogu iskriviti opažanje. Pjesnici i pisci to dobro znaju, da riječi imaju svoju vlastitu logiku, mogu stvoriti toliko toga, da se za čas možemo izgubiti u njima. Poruka mudraca i svetih spisa (vede) nije da nešto kažu već da nas prenesu, da nam ukažu ono što nadilazi riječi, što se ne može izreći.

Mudri učitelji znaju da riječi nisu Istina koriste ih kao simbol, alat da pokažu ono tiho iza, jer riječi nisu stvarnost.

Drugim riječima, postoje na tisuće i tisuće tumačenja nekog pojma, smisla ali sva se ona igraju riječima, no ne i sa postojanjem, koja je iznad svih riječi. Sva tumačenja nastavljaju raspravu.

Oduvijek učeni ljudi razjašnjavaju što znači ova, a što ona riječ, i od svega toga napravljeno mnogo buke ni zbog čega, jer je svako objašnjenje povezano sa razumom.

Pri toj unutrašnjoj promjeni, sve riječi preuzimaju drugi oblik i različito značenje se rađa iz njih. Mi koristimo slične riječi: Svatko koristi gotovo iste riječi, ali razmišlja drugačijim umom i riječi imaju drugačije značenje. Čovjek je jedina životinja koja može sebi lagati i živjeti u iluzijama.

Odgovorni i svjesni učitelji i prenosioci Istina znaju da je najvažnije davati jasne odgovore, kao oblik uzvraćanja iz unutrašnje preobrazbe svog bića. Tada će svaki odgovor biti ispravan, jer uzvraća i dolazi iz naših vlastitih dubina

Većina tumačenja, sposobnih, retoričinih i nadarenih voditelja je mrtvo. U svakom odgovaranju mi moramo biti prisutni, uvijek stvaralački, živi to ne smije biti puko ponavljanje naučenih citata i površno ponavljanje.

Osoba sa konceptima i sa dogmama koja se bavi prošlošću ili budućnošću, orijentirana na elemente koji tvore samo promjenljiv sadržaj kereacije (sve postoječe) nikada ne može biti otvorena, a jedan zatvoren um lako može umisliti da razumije, odigravati mudraca a da u stvarnosti ne razumije ništa, baš ništa.

Svaka riječ je sjemenka sa neograničenim mogućnostima. Stvarna je činjenica. ako imamo malo toga za reći, to ćemo kazati s mnogo riječi, a kad stvarno otkrijemo nešto važno, to možemo priopćiti u nekoliko sa samo nekoliko riječi

. Čak i jedna jedina riječ može biti sasvim dovoljna. Baš zato, osoba koja ne želi izraziti svoju bit, mora bez prestanka pričati

Sva tumačenja trebaju izvirati iz našeg najdubljeg središta, ako predavač postaje jedno s tim, ako to treperi kroz čitavo biće, odgovaranje-uzvraćanje je istinsko

. Takvi odgovori će stvoriti prijemčivosti u svakom, naravno samo ako je prisutan i sluša cijelim bičem. Tada će, što god kažemo, odjeknuti i u nama, i tada se shvaća o čemu je zapravo riječ. I zato, treba postati jedno s odjekom radije nego s mudrim tekstom ili s onim što se govori.

Bez naprezanja, opušteno tiho i pasivno uz povjerenje stvorit će se mogućnost za otvaranje jednog novog pogleda, ka svom izvoru, biču, Istini.

Girija