Jedna od metoda koja pomaže za potrebno produbljivanje duhovnih vrijednosti jedne Istine je pojašnjenje naučenih univerzalnih načela i učenja na način da ih se ponavlja sa više različitih pristupa i gledanja.

Što Biblija, Vede, Kuran znače, nitko ne može doslovno odgovoriti. Ono što svatko treba znati je, što one znače unutar nas samih. Kad želimo nekom približiti duhovnost ili jedinu Stvarnost svjesni smo da ulazimo u dimenziju nepoznatog.

Vrlo je važno shvatiti da sve što znamo uvijek je površno. Mi se u svom duhovnom razvoju susrećemo sa određenim stvarima koje u sebi sadrže duboko područje nepoznatog. Postoje tri principa shvaćanja ili pristupa Stvarnosti. Prvo je ono što znamo, što je poznato, to je područje znanja ili nauke. Zatim imamo nepoznato to je filozofija ona je veza između onoga što se može i ne može saznati. A sve što je nespoznatljivo pripada religiji. Kako se razvija filozofija razvija se i religija jer je ona povezana samo sa nespoznatljivim. Nespoznatljivo znači ono što se ne može spoznati.

Da bi se pristupilo u te tajne potrebno je kao prvo objasniti početnicima i zainteresiranim za tu dimenziju ljudskog duha, osnovno pravilo koje omogućava ulaz za razumijevanje ovih činjenica.

Oblici razumijevanja.

Možemo razumjeti pomoću intelekta, kroz razum

. To je jedan od načina da se nešto čuje: najuobičajeniji, najrasprostranjeniji, ali ujedno i najplići način - zbog toga što razum uvijek ili napada ili se brani. Kroz razum smo stalno u sukobu, u obrani jer kad god netko pokušava shvatiti izvjesnu stvar, on se s tom istom stvari nadjačava i bori. Te forme neprihvaćanja-slušanja najviše nailazimo u odgojnom radu poput reakcija u odgovorima «ali», «možda», «ako», «ili». Grublji dokazi su nejedinstvo u obitelji, društvu svijetu. Ono što se tim sukobom može postići je tek malo, nevažno razumijevanje. Razum je jedna vrsta oklopa koja se nalazi oko uma. Dublje značenje bit će ispušteno. Razum je logika, sistem i ne može slušati sa simpatijom, ni s ljubavlju jer je u pozadini njegovog slušanja dokazivanje, nejasne asocijacije i gubljenje u mašti..

Zatim postoji i dublje razumijevanje, koja ne zahtjeva razum nego ljubav, osjećanja, emocije, srce

. Na ovom principu rade svi današnji duhovni učitelji, pravci, pokreti pokušavaju nam otvoriti srce kako bi postali ljudska biča. Ovo je sasvim druga vrsta razumijevanje. Ovdje imamo blagonaklonost, bez analize. Slušanje srcem osjećajima postižemo razumijevanje kroz učestvovanje. Tim pristupom pročišćavamo srce usklađujući se sa jedinstvom uma duha i tijela. Ovdje još uvijek prevlada djelovanje uma. Danas se riječ ljubav najviše koristi iz ego sebeljublja, neznanja i neprihvaćanja viših životnih vrijednosti. Prevladava sebičnost u odnosima, nema jedinstva, već se sve uvjetuje, nameče, podržavaju se i slijede promjenljive navike i utjecaji materijalnih vrijednosti, najviše «ja» i «moje». Kroz ljubav je moguće postići sjedinjenje, ne sa materijom već sa dubinom u svom biću u kojoj mi nestajemo. Ti trenuci su vrhunski i nisu najdublji za razumijevanje stvarnosti. Emocije i osjećaji iako su dublji oblici slušanja još uvijek nisu u zajedništvu sa Istinom, jer su oni samo dio našeg bića.

Treći način je način razumijevanja ili slušanja samim bićem – egzistencijalan

. To je najdublji i najživotniji način slušanja, kroz um, tijelo i duh kao cjelina. Samo je takvo slušanje potpuno i u jedinstvu. Znači razumjeti možemo kroz metodu razuma koja je sumnja, u sukobu smo sa drugima to je uvijek dvojnost. Zatim kroz metodu osjećaja koja je ljubav, simpatija, blagonaklonost, ovdje smo isto u dvojnosti u ljubavi sa drugima. I imamo treću metodu slušanja kroz biće, tu nema odnosa, već je sve jedinstvo, cjelina..

Tradicionalni termin za taj treći način slušanja je "povjerenje" duboka vjera.

Ono što se duhovni tražitelj ili aspiranti trebaju zapitati, ako smo krenuli na taj put u nepoznato da li sumnjamo u to?

Ljudi sumnjanju u sve što im je poznato, i u tom smislu to je ispravno, ali zašto sumnjati u nešto što još nismo otkrili u nešto potpuno nepoznato? Da bi razumjeli jedan dio ovog aspekta ka višoj svijesti, mnogi se pitaju kako možemo voljeti nepoznato? Svi znaju i normalno im je voljeti poznato, znano, tada je sumnja jednostavno nemoguća. Mislimo da ono što ne znamo ne možemo voljeti, zašto? Sveci kroz svoja iskustva kažu da možemo biti u odnosu sa nepoznatim. Možemo nestati i rastopiti se u tome, samo onda kad smo predani bez odnosa.

Predanost u pravom duhovnom ili jedinom smislu je rastapanje dvojnosti. Još je vrlo važno ispravno razumjeti da je povjerenje ključ otvorenosti i prijemljivosti za višu spoznaju

. Za razliku od vjerovanja koja je racionalna stvar i nije dublja od razuma. Mi možemo vjerovati možemo i ne vjerovati, to ovisi o argumentima. Koliko je povjerenje i predanosti toj nepoznatoj dimenziji iza uma, iza čula iza svjetovnosti tolika je moč božanskog sjemena u nama da proklije u svjesno biče.

Inače ostajemo zatvoreni kao sjemenka. U tom smislu sjeme koristimo kao simbol preporoda, obnove u duhu ka cjelini.

Većina ljudi sudjeluje i sluša u komunikaciji polovičnom sviješću, jednosmjerno, u prekidima bilo razumom koji se sukobljava na jedan način bilo blagonaklonim osjećajima koji djeluje na drugačiji način, oboje uronjeno u prošlost ili u budućnost.

Girija