Ako smo znalci,

što je to što bismo trebali znati? Kako možemo znati je li iskustveno proživljavamo to znanje; kako određujemo jesmo li mislioci ili znalci?
Trebamo znati tko smo zapravo i kako možemo ispuniti svrhu zbog koje živimo. I to je sve. Jesmo li zadovoljni našim svijetom i životom, bez promišljanja dubljeg značenja i svrhe života? Razmišljamo li o tome tko smo, preko i iznad granica osobnosti i odnosa s drugima, stvorenih za nas u ovom svijetu? Poznajemo li iz iskustva božansku prirodu ljudskoga života i živimo li u skladu s njome?

Znati znači spoznati tko smo zapravo i kako ispuniti svrhu zbog koje živimo.

Razmislite o rasponu i kvaliteti znanja, koja je mudrost, stalno podjednako vredna.

Postoje četiri čimbenika koji određuju kada smo spoznali svoju urođenu božanskost. Drugim riječima, kada ćemo (spo)znati vječnu istinu iskustvom, i kada ćemo znati da znamo? Ovi čimbenici također određuju našu prijemčivost za iskustveno shvaćanje mudrih poruka. Ti pokazatelji su vjera u božanskost, ljubav za Boga i čežnja da Ga se iskusi, plodovi naših prošlih djela zvani karma- žanjemo ono što smo zasijali. Tijek naših misli zatrovan je snovima prošlih života. Posljednje i najvažnije, Božja milost. Vjera, ljubav, karma, milost.

Postoje neznalice. To su oni ljudi koji ne znaju duhovnu istinu i ne znaju da postoji nešto važno što bi trebalo saznati. Oni žive prema svojim impulsima i nagonima.
Postoje opasni ljudi. To su oni koji ne znaju duhovnu istinu i znaju da ne znaju nešto što je važno, ali nije ih briga. Oni su beskrupulozni.
Zatim postoji dobrota. Postoje ljudi koji znaju da ne znaju, ali se trude saznati. Oni su duhovni aspiranti. Oni su na duhovnom putu iako se možda nisu svjesno posvetili traženju duhovnog znanja i iskustva. Pretpostavlja se da u ovo naše  "sada" vrijeme  većina spada u tu kategoriju.
Zatim su tu dobrota i ljubav. To su oni koji znaju, ali ne znaju da znaju. Oni su prekrasni, nevini, svetački. Oni duhovno uzdižu druge i ne znajući to. Oni znaju, ali ne znaju da znaju.

Zatim su tu istina, dobrota i ljepota, satyam, šivam, sundaram.

To su oni koji su kroz iskustvo spoznali duhovnu istinu, i oni znaju da znaju. Oni svjesno pokušavaju dati svom bližnjem ono što mu zaista treba. Oni znaju da su duhovno ostvareni, i znaju kako duhovno oplemeniti svoju braću i sestre, ali ne pridaju si zasluge za svoja dobra djela, jer znaju da je Gospodin, koji je u njima, i u svima i svemu, jedini činitelj.

Svaki pojedini od nas mora pogledati u sebe, i upitati se, tko sam i gdje sam?
Možemo ojačati svoju vjeru, i ljubav, i čežnju za Bogom, te tako postati znalci umjesto pukih mislilaca.
Danas u svijetu vlada kaos zato što je kaos u svakom čovjeku. Uzrok tome kaosu je naša opčinjenost, ili čak opsjednutost, izvanjskim svijetom, te nered prouzročen našom sebičnošću i željama. Životinjske osobine našeg fizičkog ja i ego našeg mentalnog ja prevladavaju u nama, dok naše božansko ja, naša savjest, promatra naše prijestupe.

Razmislite o prirodi ljudskosti.
Mi nismo ovo tijelo. Nismo kostur, tkivo, organi niti tekućine koje ga sačinjavaju. Mi nismo ovaj um, nismo opažaji, osjeti, misli ili emocije koje ga karakteriziraju. Tko smo onda?

Ne gubite vrijeme promatrajući netrajne stvari, oblake što prolaze, kada nas vječna istina doziva iznutra.

Ljudski život je poput svijeće. Ako postoji vjera, svjetlost i toplina svijeće ljudskog života bit će sjajni i žarki. Ona će posredovati nastanak mudrosti i rađati nesebičnu ljubav.

I dok se mi vrtimo oko naših iluzornih zaokupljenosti i svjetovnih vezanosti, čitav život može proći. Oslobodite se utjecaja okoline. Potrebno nam je znanje o našem sve postojanju. Trebamo tu oslobađajuću svrhu u vlastitim životima, jer mi jesmo sve TO.

Mi smo božanskost zatvorena u ljudski oblik. Mi smo djelić vječnosti zatočen u prolazni mrtvački pokrov svjetovne iluzije.