Yogi Devi
Maha Deviyakka
Kad joj je bilo oko deset godina inicirana (upućena, uvedena) je u Śivino bogoslužje i od tada nadalje se smatrala (iznova) rođenom.
I zaručnicom Śive u formi “Gospoda bijelog kao jasmin”.
Jedino joj je bilo stalo do Śive pa nije marila za veze s muškarcima, smatrajući takve odnose nedostojnim. Unatoč njenoj predanosti Bogu, muškarci su je cijelo vrijeme proganjali.
Kada ju je kralj Kausika jednog dana ugledao, smjesta se zaljubio u nju, te je nagovorio njene roditelje da mu dopuste da je oženi. To ju je razbjesnilo, ali je prihvatila stanje koje ju je snašlo (tj. bračne muke), sve do dana kad joj je kralj nametnuo svoju volju. Tada ga je napustila, prekinuvši sve veze sa stvarima (od) ovoga svijeta, te je krenula “uzvodno” (nasuprot tôku svijeta), pronaći Svevišnjeg Gospoda.
Činom odbacivanja odjeće izazvala je društvo (pokazala prkos). Odšetala je prema Kalyana-i, “Hodniku iskustva”, spiritualnom i društvenom okupljalištu virashaivitskih svetaca, gdje su Allama i Basavana vodili školu za srodne duše.
Allama je nije odmah primio. Zatim je uslijedio značajan razgovor, dijalog između “skeptika” i djeteta ljubavi koji se pretvorio u katekizam (=pouka kroz pitanja i odgovore) između gurua i učenika.
Kada je Allama tu djevojku divljeg izgleda upitao tko joj je muž, odgovorila mu je da je zauvijek vjenčana za Ćennamali Karjunu (Gospoda bijelog kao jasmin). Nakon toga joj je postavio pitanje koje se samo nudilo: »Čemu skidanje odjeće – kao da se tom gestom možeš osloboditi/odvojiti od iluzije? Pa ipak si se ogrnula gustim pramenovima svoje kose. Ako si tako slobodna i čista u svome srcu, zašto se umjesto da nosiš sari omataš svojom kosom?«
Ovo je bio njezin iskreni odgovor:
»Sve dok plod još nije iznutra sazrio, kožica/ljuska neće otpasti. Imam osjećaj da bih vas povrijedila kada bih razotkrila tjelesne zaloge ljubavi. Brate, nemoj me bespotrebno mučiti! Potpuno sam se predala u ruke mog Gospoda Bijelog kao Jasmin.«
Na kraju ovog teškog iskušenja u vidu dijaloga, bila je primljena u društvo svetaca.
Time je otpočela druga faza njenog putovanja do Svevišnjeg. Lutala je, divlja i Bogom opijena, u ljubavi s Njim, još Ga ne nalazeći. Čeznuvši (stremivši, težeći) bez odmora, napustila je Kalyanu i ponovo
nastavila lutati/skitati, u smjeru svete planine Śrisaila-e.
Tamo je, tek ušavši u dvadesete, umrla u
jedinstvu sa Śivom, konačno našavši svog Gospoda.
Kad joj je bilo oko deset godina inicirana (upućena, uvedena) je u Śivino bogoslužje i od tada nadalje se smatrala (iznova) rođenom.
I zaručnicom Śive u formi “Gospoda bijelog kao jasmin”.
Jedino joj je bilo stalo do Śive pa nije marila za veze s muškarcima, smatrajući takve odnose nedostojnim. Unatoč njenoj predanosti Bogu, muškarci su je cijelo vrijeme proganjali.
Kada ju je kralj Kausika jednog dana ugledao, smjesta se zaljubio u nju, te je nagovorio njene roditelje da mu dopuste da je oženi. To ju je razbjesnilo, ali je prihvatila stanje koje ju je snašlo (tj. bračne muke), sve do dana kad joj je kralj nametnuo svoju volju. Tada ga je napustila, prekinuvši sve veze sa stvarima (od) ovoga svijeta, te je krenula “uzvodno” (nasuprot tôku svijeta), pronaći Svevišnjeg Gospoda.
Činom odbacivanja odjeće izazvala je društvo (pokazala prkos). Odšetala je prema Kalyana-i, “Hodniku iskustva”, spiritualnom i društvenom okupljalištu virashaivitskih svetaca, gdje su Allama i Basavana vodili školu za srodne duše.
Allama je nije odmah primio. Zatim je uslijedio značajan razgovor, dijalog između “skeptika” i djeteta ljubavi koji se pretvorio u katekizam (=pouka kroz pitanja i odgovore) između gurua i učenika.
Kada je Allama tu djevojku divljeg izgleda upitao tko joj je muž, odgovorila mu je da je zauvijek vjenčana za Ćennamali Karjunu (Gospoda bijelog kao jasmin). Nakon toga joj je postavio pitanje koje se samo nudilo: »Čemu skidanje odjeće – kao da se tom gestom možeš osloboditi/odvojiti od iluzije? Pa ipak si se ogrnula gustim pramenovima svoje kose. Ako si tako slobodna i čista u svome srcu, zašto se umjesto da nosiš sari omataš svojom kosom?«
Ovo je bio njezin iskreni odgovor:
»Sve dok plod još nije iznutra sazrio, kožica/ljuska neće otpasti. Imam osjećaj da bih vas povrijedila kada bih razotkrila tjelesne zaloge ljubavi. Brate, nemoj me bespotrebno mučiti! Potpuno sam se predala u ruke mog Gospoda Bijelog kao Jasmin.«
Na kraju ovog teškog iskušenja u vidu dijaloga, bila je primljena u društvo svetaca.
Time je otpočela druga faza njenog putovanja do Svevišnjeg. Lutala je, divlja i Bogom opijena, u ljubavi s Njim, još Ga ne nalazeći. Čeznuvši (stremivši, težeći) bez odmora, napustila je Kalyanu i ponovo
nastavila lutati/skitati, u smjeru svete planine Śrisaila-e.
Tamo je, tek ušavši u dvadesete, umrla u
jedinstvu sa Śivom, konačno našavši svog Gospoda.
Akka i Basava su bili učenici Allama-e Prabhu-a. Mahadevi je bila poznata po imenu “Starija Sestra” ( ili “akka”), a Basavana kao “Stariji Brat”. Mahadevi se rodila u dvanaestom stoljeću blizu Udutadija, seoceta u Śivamoggi, blizuAllaminog rodnog mjesta.
bglavac
irida
edin.kecanovic
