Za duhovnost možemo reći da je kozmički poredak.U svakom dobu je potrebna nova vrsta duhovnosti, jer je različito od svih drugih razdoblja; zato uvek ponovo dolaze glasnici duhovnosti. Glasnik je samo čovjek koji savremenim ljudima tumači večnu istinu.

Kad imate vjere s malom iskrom možete rasplamsati vatru i stvoriti velik plamen. To je snaga duhovne enregije. Ako je nemate, dopustit ćete da se i veliki plamen ugasi. Slično tomu, s vjerom možete uzgojiti snažno drvo banyan iz sićušna sjemena.

Današnji čovjek bez sumnje ima vjeru, no ona se sastoji samo u želji da osigura plod, on ne vjeruje da je zato potreban biti svijestan sebe, i nema u sebi radnog duha koji proizlazi iz duhovne snage. Napredak u znanosti i tehnologiji učinio je od njega ljubitelja udobnosti i lagodnost pa nema nikakva interesa za samospoznaju. Nema ništa loše u samoj znanosti. Na krivi put čovjeka odvodi neispravno korištenje znanosti iz sebičnih motiva. Danas je potrebno obratiti pažnju na ljubav i duhovni napredak usporedo sa znanstvenim razvojem. Danas smo svjedoci brzih i temeljitih promjena na gotovo svakom području života - u politici, gospodarstvu, društvu, znanosti.

Međutim, mentalne, etičke ni duhovne preobrazbe nema. Zato što se nitko ne trudi shvatiti prirodu i ulogu ljudskog uma. Hrana što je čovjek pojede opskrbljuje sam izvor uma, održava ga i razvija. Nakon probavljanja, najgrublji dio hrane izbacuje se kao otpad. Suptilni dio hrane postaje krv i meso, a najsuptilniji dio oblikuje um. Stoga priroda uma ovisi također o kvaliteti i kvantiteti hrane koja se jede. Dok fizičko tijelo ili omotač hrane (annamayakosà) uglavnom nastaje iz hrane, suptilni dio vode koju pijemo pridonosi životnom omotaču (pranamayakosa). Grublji dio vode izlazi iz tijela kao urin. Omotač hrane i životni omotač osiguravaju osnovu za ostala tri omotača, naime za mentalni omotač (manomayakosd), intelektualni omotač (vijnànamayakosa) i omotač blaženstva (ànandamayakosà). To pokazuje vrhovnu važnost hrane i pica u oblikovanju i razvijanju Ljudske osobnosti.

Stalno se spominje velika potreba da se intelekt (buddhï) oslobodi ega (ahankara) koji ga često skriva. Morate razumjeti razliku između ega i atmana, Sebstva. Atman je otac ega, djed uma ili misli, pradjed govora (vàk). I tako su svi - àtman, ego, um i govor - članovi iste obitelji. Ego je član koji dolazi i odlazi, ali atman je uvijek nazočan. Obično se sanskrtska riječ ahamkara - prevodi riječju - ego - Obje te rijeci jednostavno označavaju samoljublje ili ponos rođen iz zablude o bogatstvu, učenosti ili sličnom. To je kriva uporaba tih riječi. Njihovo ispravno značenje jest - pogrešno poistovjećivanje čovjeka s tijelom.

Svi možda nisu ponosni na svoje bogatstvo ili znanje, no svatko je žrtva ega u smislu da sebe smatra tijelom. I sve što radite iz ega pa i služenje nema vrijednosti. To je onaj ego koji skriva intelekt velom i odvodi ga na krivi put. Stoga, ako intelekt treba razviti nepokolebljivu vjeru, najprije morate odstraniti ego.
Kao sto je spomenuto prije, Božji kozmički red je desno krilo intelekta (buddhï). U vedantiskim izričajima, kozmički red i Istina koristili su se kao sinonimi. No, medu njima postoji razlika.

Istina znači - pretvoriti riječi u djelo i istinski prikazati riječima ono što ste učinili. Kozmički red s druge strane, ima šire značenje. Označuje, naime, čistoću, sklad i jadnost misli, rijeci i djela (trikarand). Može se čak reci da se Istina odnosi više na izvanjski svijet, dok se kozmički red odnosi vise na unutarnji svijet uma i njegove promjene. Kaže se da Istina nadilazi vrijeme - prošlost, sadašnjost i budućnost, dok àtman nadilazi vrijeme i prostor. To je duhovna bit. Jer sve je enrgija.
Joga je rep ptice intelekta. Taj je rep joge potreban kako bi se održala nužna ravnoteža između dva krila - istine i kozmičkog poretka, upravo kao sto i rep zrakoplova sluzi održavanju ravnoteže između njegova dva krila. Joga na koju se ovdje misli ne smije se pobrkati s asanama, raznovrsnim fizičkim vježbama. Joga ovdje označava nadzor nad umom i osjetilima.
Zatim je tu i veliki princip (mahàttatvà), tijelo ptice intelekta. Veliki princip označava ostvarenje velike izjave: "To si ti ". Drugim riječima, to je doživljavanje vlastita istinskog Sebstva kao bitka, svijesti i blaženstva (saccidànandd).

Duhovna probuđenost je nevezana, slobodna, i neuzdrmana. Ona je lucidna, mudra, tiha, puna mira, svjesna, i neustrašiva, hrabra, bez želja i straha. Meditirajte na nju kao vaše istinsko biće, postojanje, i pokušajte biti u njoj u vašem svakodnevnom životu, i vi ćete to ostvariti u njenoj punoći

Primite ovo cista srca, mozda i porazgovarajte sa bližnjima o tome nastojte pritom biti pošteni prema sebi i Bogu, prema istini. To je i prilika da duhovno napredujemo. Bolje u životu jedna vlastita iskra uvida, nego cijela enciklopedija tudjih, napisanih, citiranih izreka..To nas vodi ka vlastitim iskustvima i spoznajama

Girija